OBJEKTIVNO I SUBJEKTIVNO
Sunce i Mjesec kao izvori života, dva svjetla, daju princip svemu pa tako i svim drugim planetima, znakovima, daju ista svojstva objektivnog/subjektivnog, vanjskog/unutarnjeg, ali to isto vrijedi i za njih dvoje. Sunce bi predstavljalo vanjštinu, Mjesec nutrinu. Kao izvanjsko, Sunce bi bio objekt, dok bi Mjesec, kao unutarnje, bio subjekt. No, oba svjetla imaju svoju vanjštinu i nutrinu pa su istodobno i objekt i subjekt. Kada čovjek promatra sebe sama, tj kada njegov ego/svijest promišlja o životu, tada je Sunce subjekt, a sve ono oko njega jest vanjština, to jest objektivne okolnosti u životu. Dakle, ovdje je Sunce princip duha, tj nematerijalnog subjekta, dok je Mjesec princip objektivne prirode, to jest tijela. Kada čovjek u "objektivnoj prirodi" nešto radi, čini, djeluje, on tada jest objekt. Svojim djelovanjem, on uspostavlja odnos sa nekim ili nečim, ljudima ili prirodom. Taj odnos, ili relacija sa drugima, stvara subjektivan osjećaj u njemu. Drugim riječima, u očima prirode ili drugih ljudi, taj čovjek jest objekt, a informacija koju on prima od drugih, prirode ili ljudi, jest subjektivan osjećaj. Geometrijski rečeno, ili kroz analogiju aspekata, Sunce jest koncentracija u jednoj točci, i to onako kako i simbol kazuje, točka u sredini kružnice. Mjesec bi bio svaka relacija sa drugima, tj liníja pravca koja ide od središnje točke ka rubu kružnice, ali i linija pravca koja cijelu kružnicu siječe na pola kada ona prolazi središnjom točkom. Kada linija ide od središta ka rubu, tada je Sunce subjekt, a kada linija siječe krug na pola, tada je Sunce objekt.
Zanimljivo je da još dvije planete predstavljaju koncentriranu točku. Jedna je Saturn, na samom rubu kružnice simbolizira vanjsku granicu objektivne svijesti, točku do koje Sunce može doprijeti. Drugi je Pluton, podsvijest, nalazi se unutar kruga, kao neka plutajuća mina, čeka pogodan moment da izbije vani na površinu.
Uran uopće nije unutar kruga. On je kozmička svijest i funkcionira po istom principu kao i Mjesec u odnosu na Sunce. Samo, u ovom slučaju, Uran djeluje na cijeli krug na način kako Mjesec djeluje na točku Sunca u središtu.
 |
| Lokacija subatomskih partikla nije definisana dokle god je neposmatrana |
Iz ovako posložene strukture planeta u prostoru, da bi se znalo kad će se nešto desiti i "u vremenu", potrebni su okidači za događaje. Njih su dvoje. Mjesec na osobnom planu i Uran na mundanom. Sunce i Mars tek refleksno odlučuju i pokreću stvari svojom voljom; prethodno je netko već utabao stazu kojom oni imaju proći, već je netko posijao sjeme da bi oni prigrabili plodove kad izrastu.
Uran u sebi nosi energetsku platformu svih triju transcendentnih planeta i znakova ( u središtu je u Vodenjaku, egzaltiran u Škorpionu, Neptun egzaltiran u Vodenjaku ). On kao grom iz vedrog neba, iz "onostranog svijeta" upada u ovaj; Neptun je beskonačno nebo, kao što je i beskonačno more na ovom svijetu pa Jupiter popunjava sav prostor unutar postojećeg svijeta, tj unutar kruga. Onaj Pluton, koji podsvjesno leži negdje unutar kruga, ustvari je izvan, ali će kad tad, spiralno, iz podzemlja - iz "vanjskog svijeta" - prodrijeti iz tame u svjetlo, ući u ovaj svijet. Mi po Plutonu gazimo, vozimo se, plivamo, letimo, ni ne sluteći kad će kao kakav antipod Suncu eruptirati ili ejakulirati. Slikovito, da sad počmemo bušiti rupu u zemlji, tehnologijom koja bi to omogućila beskonačno duboko i ustrajno, fokusirani na cilj, kroz samo jednu rupu, izbili bi na površinu u Australiji i ta bi jedna rupa imala posljedice po svih; funkcionirala bi kao smak svijeta. Postojećeg, naravno. Jednaki učinak bi bio i da iz Australije netko "probuši Zemlju" i osvane u Europi.
Stoga, Mars bi bio kao niža oktava Plutona; "zujao" bi vamo i tamo unutar kruga, nesvjestan ičega, koristan kad je u službi drugog, a opak kad radi na korist sebe. Jerbo nije svjestan, Mars ako čini zlo, čini ga iz neznanja.
Gdje su Merkur i Venera?
Oni su uvijek negdje blizu Sunca pa bi Merkur bio posrednik, komunikator, onaj koji rasvjetljava odnos Sunca i Mjeseca, "na prvoj crti bojišta". U stalnim izmjenama objektivnog i subjektivnog, kao niža oktava Urana ( a on simbolizira izmjeničnu struju i vibraciju ), ovdje Merkur jest misaoni proces koji pokušava povezati sve niti oko sebe, on "osobno" putuje po onoj liniji pravca što spaja Sunce i Mjesec.
A Venera? Ona predstavlja želje. Kao i Mars, nesvjesna je sebe same, ali kako je u društvu Sunca i Merkura, to nešto misaonog i svjesnog ima u sebi te stoga njene želje uvijek nastoje biti izbalansirane, uravnotežene, na korist i drugih. Drugim riječima, Venera također stvara odnose sa drugima, kao i Mjesec, ali za razliku od njega koji može ići do središta ili se protegnuti na drugi kraj kruga, Venera nastoji obuhvatiti svoju suprotnost, spojiti dva kraja kružnice, čineći tako dvije polovine, čini dvojstvo, postaje par. ( Imati želju znači ovisiti o nekom ili nečem, putem koga ili čega se želja i može ostvariti. ) Naravno da je apsoštrumfno i iz aviona vidljivo tko je najveći "neprijatelj" Veneri. To je onaj što stoji na rubu kružnice, skamenjen u jednoj točci, ne miče se niti ima namjeru to učiniti. Kada Venera u želji da udovolji drugom i izbalansira se s njim, kojim slučajem se zakači o Saturn na kraju vidljivog svijeta, ona tad sudbinski pati; teško se za njeg zakači, a ako joj to pođe za rukom, još teže se otkači jer Saturn je više ne pušta, dužna mu je isplatiti stare dugove. ( Sudbinske "igre" Saturna i Venere su za neku drugu storiju pa ćemo se ovdje zaustaviti s daljnjim razglabanjem oko toga. )
 |
| Charles Addams 1940, which way eksperiment |
Naposlijetku, sam ASC ili planet na njegovom vrhu, može presudit da li se ljuljačka naginje više na jednu ili drugu stranu ( u većini slučajeva, baš tu leži ključ za otvaranje vrata iza kojih se nalazi dotična persona ). A kad kažem muško ili žensko, mislim na Sunce i Mjesec, na neraskidivu isprepletenost objektivnog i subjektivnog.
