ZAŠTO SU ŠKORPIONI DRUGAČIJI OD DRUGIH

Odgovor na ovo često ponavljano pitanje jest da u njima leži istina o životu i to ona skrovita, ne baš popularna i rado prihvaćena.

Mada se neki groze stavljanja jednakosti između znaka Škorpiona, Plutona i 8. kuće, meni se čini nužno to objediniti onako kako su i članovi neke obitelji međusobno srodni, mada je svatko jedinka za sebe. Jednako tako je nemoguće neku familiju objektivno sagledati ako je ne stavimo u kontekst susjeda preko puta ili vrata do, a to bi u ovom slučaju bio Bik, Venera i 2. kuća. Ovo `susjedi` ne bi trebalo gledati kao susjede u astrologiji (koji su u opisu 3. kuće), mada se kroz tu kuću ostvaruje svaki prvi kontakt kojeg je osoba svjesna, već u smislu susjeda sa kojima se postaje otvoreni prijatelj ili neprijatelj, koji su ogledalo samom Škorpionu, njegova protuteža i samim time nadopuna, a to se vidi kroz odnos prvog i sedmog znaka. To su prirodno Ovan i Vaga, ali ta zakonitost vrijedi za sve parove znakova u zodijaku. I kao što muškarci prirodno svijetom kolo vode, pa se odnos JA i TI prvo vidi kroz odnos Ovna i Vage, onaj ženski bumerang jest odnos između 2. i 8. kuće, to jest između Bika i Škorpiona. Muški princip, Ovan – Vaga, jest princip fizike i oku vidljivog. Ženski je kemija, ono što je unutra i nevidljivo. Muški aktivno napada i osvaja, a ženski princip pasivno privlači, sebi i u sebe.

Svaki nasuprotni znak združuje se ili bori sa onim koji stoji preko puta. To svojevrsno suđenje kod Ovna se vidi u Vagi, dok Bik sa svim svojim materijalnim potencijalima i talentima, radi kojih se osjeća miran i siguran u sebe, u Škorpionu sve te vrijednosti mora podijeliti sa drugim. Tada dolazi do unutarnje promjene, transformacije i postizanja osnove svrhe života, jer čovjek je biće kojem je suština da se mijenja i preoblikuje, skokovito izlazi iz svoje kože i postaje netko drugi, netko novi, a sa licem starim. Odnos Ovna i Vage je linearan i horizontalan, dok je odnos Bika i Škorpiona vertikalan i spiralan, teži ka onoj sudbinskoj osi ocrtanoj u okomici meridijana, između IC i MC.

I koja bi onda bila tajnovita istina o životu koju predstavlja znak Škorpiona? Najčešći odgovor jest da je to smrt. To je i najtočnija definicija u jednoj riječi. Nema tu nikakve panike ni drame što je smrt protuteža životu, svoj putenosti i bogatstvu, ponekad i sebičnosti i pohlepnoj materijalnoj gramzljivosti koja je simbolizirana Bikom. Svi ćemo umrijeti, samo u smrti bit će izvršena apsolutna pravda, da svi su ljudi jedno, jednaki i isti. Sve ideologije i vjere, dok su žive, ljude tjeraju na rat i sukobe; mrtvom čovjeku one ne mogu nauditi, kao i svakome tko je blizine smrti svjestan. Smrt ne igra ni po kakvim pravilima, posve je autonomna kad će i koga posjetiti. Čovjeka ljubi jednim žarom na samom dolasku, a posve drugim na odlasku. Ali ga, svejedno, oba puta iskreno voli i ljubi. Smrt je neodvojiva od života, kao što ni red nije moguć ako prethodno nije bilo kaosa, niti bi itko znao što je svjetlo ako ne bi mrak poznavao. Astrološki izvori života, Sunce i Mjesec, upravo se u Škorpionu pretapaju u jedno, kao svjetlo dana (Sunce) i svjetlo noći (Mjesec) i stvaraju tako vječni život a koji je nemoguć bez smrti. Škorpion bi bio arhetip za mitsku zmiju ouroboros koja sama sebi jede rep.

Naravno, prije nego se dogodi fatalna tjelesna smrt, dogode se još mnoge druge, a koje se mogu nazvati dubokim promjenama u životu. Ako bi Ovan i Mars bio simboliziran tijelom, kao i psihološki motiv svake akcije koju čovjek pokreće, najčešće duboko nesvjestan, u Škorpionu/Plutonu/8. kući taj instinktivni životni impuls umire ili se mijenja. Ovan predstavlja na ljudskom tijelu prvenstveno glavu i sve umne, fizičke, duhovne karakteristike kojim vlada mozak. Kada se svi ti osnovni ljudski potencijali sliju u Škorpiona i 8. kuću, tada u čovjeku reagira ono što se zove imunološki sustav. Tijelo prima ili odbacuje, bori se ili bježi. U medicini taj se fenomen naziva tjelesna inteligencija, samostalno djeluje i radi nje gubimo ili spašavamo glavu. Za njen razvoj potrebni su izazovi u vidu stresnih situacija. Pretjerani stres čovjeka tjera na bijeg, onaj lakši taman mu dođe da su uhvati u koštac s njim i bori. S druge strane, stres je poput kisika u zraku, nužnost da bi se živjelo, ali vremenom stvara slobodne radikale koji čovjeka iznutra čine zahrđalim te on polako i sigurno umire.

Škorpion predstavlja podzemni i nevidljivi život koji je izvor onom vidljivom, simboliziranom Suncem i Lavom. Sve što je unutra, na ovaj ili onaj način, traži način da izađe vani. Kao neka vrst akumulatora i odnosa ulaz/izlaz ili agregata i vulkana kad se ovaj upali. A kad se to desi, onda poput rijeke ide ka svom cilju – moru, u kojemu smo svi jedno i svi smo ništa. Sličnosti i razlike između Škorpiona i Lava višestruke su. Kao što Sunce jednolično svakog dana svijetli svima, tako i Škorpion/Pluton radi non – stop. Dok Sunce predstavlja princip duha kojem treba odmor i san, Škorpion/Pluton ne spava nikad. Točnije, on je u polusnu, ali uvijek spreman probuditi se u datom trenutku.

Prava narav i višestrukost Škorpiona očituje se u tome što on jest srž svake emotivnosti. To je energija koja pokreće sve živo na zemlji. Od najprimitivnijih oblika života do najuzvišenijih. Od ljubavi tjelesne i prema sebi samom, do ljubavi prema svijetu i žrtvovanju za druge. To je put od zmije koja je slijepa i gmiže po blatu ili se skriva u travi, do orla koji krstari nebom i vidi sve, slobodni predator koji uzima samo kad mu i koliko treba.

Pet planeta imaju svoje dostojanstvo u Škorpionu i upravo one daju široku lepezu mnogostrukosti ovom znaku. Mars i Pluton su tu u svom središtu, Venera u izgonu, Mjesec u padu, a Uran u egzaltaciji. Mars bi predstavljao sposobnost da se bori za sebe i svoje interese; Pluton to isto, ali sad bi to bio interes za kolektiv i svijet u globalu;

Mjesečev pad bi predstavljao poniranje u najmračnije i najdublje kutke ljudske duše, osjećajnost koja se hrani strahom ili nesrećom, svojom ili tuđom, vječitu nestalnost i nesigurnost, život koji je od samog početka na ivici noža dok bi Uran predstavljao nesalomivu volju i oslobađanje tereta kojeg duša ima na sebi, kao i iznenadne promjene i potpune životne zaokrete. Ova planetarna dostojanstva mogla bi se slikovito opisati i kroz aspekte, i to Mars 0* Pluton, Mars 90* Mjesec, Pluton 0* Mjesec, Mars 90* Venera, Pluton 0* Venera, Mars 120* Uran i Pluton 0* Uran. Pluton je najjači u konjukciji, i kao glavnom vladaru Škorpiona, baš taj aspekt je najrelevantiji za njega. Mars je najjači u kvadratu, pa je napad na slabog Mjeseca najbolji opis, dok opozicija nije u naravi Škorpiona, jer bi ga ona tjerala da vodi računa o drugima, pa bi strast prema Veneri također bila opisana kvadratom. Uran je najjači u opoziciji, ali radi svoje egzaltacije, kontakt sa Marsom bi bio u domeni trigona, jer ionako su njih dvoje sami po sebi visokozapaljiva roba.

Dodatni opis Škorpiona bi se mogao dati kroz međusobne aspekte preostale 3 planete (Mjesec, Venera, Uran) koje tu imaju dostojanstvo. Nevoljenost i nepopularnost, sklonost brakolomstvu i preljubima kroz napet aspekt Mjeseca i Venere. Dobar aspekt, radi loših dostojanstava, daje čvrst brak i voljenost na način da se emotivno dominira nad drugim kao i kontrolu financija. Izuzetna intuicija i emotivna sloboda koja daje stvaralačke potencijale i neobične obiteljske odnose bi bila u opisu skladnog odnosa Mjeseca i Urana, dok bi napet odnos donosio svađe i razvode, nesposobnost za samokontrolu i prepuštanje instinktu čopora. Odnos Urana i Venere daje iznenadnu zaljubljivost baziranu na čistoj fizikaliji, mnoštvo veza koje ne traju dugo, izbjegavanje braka i česte razvode, preplitanje ljubavi i prijateljstva, ali i dobre umjetničke kreacije bazirane na novitetima; razlika između napetog ili skladnog odnosa se očituje u tome da se potreba za nekonvencionalnošću lakše ili teže uklopi u društveni mainstream.

Škorpion u sebi nosi duboke izazove. Ovisno kako na njih odgovori, tako će ih i prevladati. A prevladava ih uvijek borbom. Nekad treba pobijedit drugog, a nekad sebe, i odustat od izazova. Ako krivo procjeni situaciju, donese propast sebi ili ga bježanje sačeka u drugom vremenu kroz novi i teži izazov, ukoliko je odustao od borbe kad nije trebalo. Sa Škorpionom prestaje svaki odnos JA – TI, jer tu dvoje postaju jedno, i kad su jedno oni se mijenjaju i opet preoblikuju te postaju iznova dvoje. Ova igra mijenjanja i pretapanja još se zove i seks, jer u konačnici ih, po začeću, nastane troje, a simbolički su još uvijek samo jedno. Jedna je samo ljubav, dok kroz fizičku kreaciju iste, nastaje smisao života i prevazilaženje smrti koju simbolizira Škorpion i 8. kuća. Prevazilaženje odnosa JA - TI, muško – žensko, jest stvaranje Plutona i uspostava odnosa JA - ČOVJEČANSTVO, jer muškarac i žena postaju čovjek, stvarajući novi život koji nije njihov osoban. Oni su samo tvorci, roditelji, ali novi život ima vlastitu sudbinu i treba ga pustit, kao što sve treba pustiti, da samo sebi gradi budućnost. Taj prelazak jest put ka svijetu, ka nekoj obećanoj zemlji, ka novom duhovnom rođenju i višoj svijesti o sebi i drugima.

Kad se prođu vrata Škorpiona i 8. kuće, dolazi se u svijet traženja smisla života i istine za cijelo čovječanstvo, u carstvo daljina i upoznavanja sa iskustvima drugačijima od vlastitih, u zemlju kojom vladaju Jupiter i Strijelac. Za doći u tu zemlju, život jedinke (Mars) mora umrijeti da bi se stvorila klica kolektiva (Pluton). Budućnost koja je tu i blagodat koju nudi (Jupiter), nije stvorena samo za neke već za svih, pa kolektivu treba smjer u vidu zakona i ideologija. Stoga, egzaltacija Marsa u Jarcu jest uzvišenje čovjeka pojedinca kroz sve prepreke i transformacije do statusa u društvu i moći koju on ima.

Kao viši oblik znaka masa i kolektiva, Škorpionov vladar Pluton svoju egzaltaciju ima u Blizancima. Blizanac je riječ, a njegovo ogledalo Strijelac je istina, pa najjača moguća kolektivna moć jest moć istine. Kako je riječ o planetu i znaku koji vlada emocijama, istine su najjače uvijek kad su subjektivne. Ovaj egzaltirani Pluton vlada golim činjenicama, ali tumačenje je podvrgnuto promjeni i brzini, nekad i površnosti kad je Blizanac u pitanju, pa je ovo raj na zemlji za sve vrste manipulacija, korisnih kao i štetnih. Ovdje se vidi moć medija, religije, ali i prometne infrastrukture za obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Kao gospodar podzemlja, Pluton u Blizancima vijesti usađuje duboko u podsvijest pa je sav marketing i industrije koje baziraju rast na osvajanju novih tržišta u domeni ovog planeta. Svaka reklama nudi nešto novo i bolje od starog i to ima svrhu i smisla jedino ako se odbaci staro – to je Pluton!

Za njega se često vezuju teorije o vladarima u sjeni i urotama koje se kuju. Astrološki gledajući, to je vremenski neodrživo već samo po principu – prilagodi se ili umri. Najzorniji primjer je najdugovječnija poznata organizacija/institucija zapadnog svijeta - Rimokatolička crkva. Samo zato jer su se prilagođavali, uspjeli su opstati, nekad na vrhu, nekad na dnu. Pluton predstavlja kolektivno tijelo, a njega je najlakše kontrolirati bankarskim novcem i ratom, oboje u domeni Škorpiona. Za ostvarenje bilo kojeg cilja, najučinkovitija metoda je sondiranje terena propagandom, bombardiranje činjenicama kojima se izvrće kontekst i gubi smisao kako bi se lakše ovladalo ljudima. I tko bi se onda mogao najbolje boriti protiv sistema kolektiviteta koji riječima pokorava svijet i drži ga ovisnim o sebi, negoli netko tko u sebi ima sve odlike britkog uma, okrenutog protiv manipulativnog kolektiva, a u službi čovjeka pojedinca, kako bi ti isti oslobođeni pojedinci stvarali bolji kolektiv od dotadašnjeg? Naravno, to može biti samo Škorpion koji se ne da zastrašit, pa mi za primjer pada na um dvoje temperamentnih Dalmatinaca, Igor Mandić i Mani Gotovac.

Svaki Škorpion se rađa sa nekom vrstom nametnute klice zla u sebi (zbog pada Mjeseca u Škorpionu), ugroženost – umna, duhovna, materijalna ili emotivna, a humanost u sebi i drugima postiže i prepoznaje tek kroz život, na putu od čovjeka do čovječanstva. Pozicijom u zodijačkom krugu trećeg kvadranta, okrenut je drugima i svijetu, a prije toga mora proći kroz vrata osobnog pakla. Prostorno, to bi bilo nalik nacrtu – tlocrtu – bokocrtu u jednom, u pomaknutoj kosoj perspektivi, kao što kroz dostojanstva svojih planeta utiče na sve kardinalne osi horoskopa, a preko njih potom i na sve druge kuće. Kao dio vodenog trojstva, koje predstavlja energiju među znakovima, simbolički bismo ih mogli opisati kao generator (Rak), transformator (Škorpion) i potrošače (Ribe).

Na kraju, priču o Škorpionu i njegovoj specifičnosti, najbolje bi bilo zaključiti jednim književnim citatom koji vjerno opisuje njihov cinični humor i životnu filozofiju.

„Groblje je mjesto koje je puno nezamjenjivih ljudi.“

ASTROLOGIJA KROZ REČENICE I STIHOVE

Riječnikom simbola Astrologija može objasniti sve što se dešava u svijetu oko nas, kao i u nama samima. Ona je i nastala kroz pokušaj ljudi da otkriju kompatibilnost između života na Zemlji i „života na nebu”.

Na nebu stanuju zvijezde i planete, a negde među njima, možda se nastanio i sam Bog kojeg svatko, unutar svog kulturološkog nasleđa, prepoznaje na sopstveni način. A možda se u dubinama svemira „kriju“ i vanzemaljci kao naši stvoritelji, a mi smo tek njihove biljke, u vrtu kojeg su zasadili, pa povremeno dođu na „izlet u prirodu“. Ili smo neke životinje, niža bića, i tretiraju nas kao uzgoj da bi se nama hranili kad „ojačamo“, kad se spiritualno uzdignemo i prerastemo status entiteta koji egzistiraju po kriterijima životinjskog svijeta.

Bilo kako bilo, svaka pomisao na posjet neke ontološke sile iz svemira zoološkom vrtu na Zemlji, budi u čovjeku maštu i inspiraciju za vlastitu kreaciju i samoproširenje. Umjetnički izraz jedan je od načina da se čovjek proširi izvan okvira sebe samog i energijom života zvanom ljubav, zasije sjeme koje će drugima biti plodonosna hrana i užitak. Ovisno o tome koliko je čovjek bio „ u dosluhu“ sa Nebeskim tvorcem, utoliko je i njegovo umjetničko nadahnuće plodonosnije i svrsishodnije  u konačnoj formi.

Razni su oblici „duševne hrane”, a ja ću se ovdje zadržati na pisanoj riječi. Postoji teorija po kojoj svi umjetnički geniji, bez obzira što su prvobitno planirali stvoriti (komponirati, naslikati, odglumiti, napisati i tome slično), u nekom trenutku dobiju bljesak imaginacije i učine „po svome“, ne obazirući se na mišljenja drugih, na skice i scenarije. Ovo je obično ono što se u rezultatu pokaže kao genijalno. Za one koji se bave pisanjem, makar i novinskih članaka, to je onaj moment kada „ruka počne sama pisati/tipkati“.

Astrološki gledano, kozmički bog intuicije koja nenadano obuzme čovjeka jest Uran, a on kaže „život je sada i ovdje“, i tko mu se prepusti u taj čas da ga povede za ruku, sposoban je svijetu podariti plodove čije sjeme je poteklo sa Neba.

A Nebo, u svakom momentu, ima određenu konstelaciju zvijezda i planeta. Pa ću ja nastojat, u svoj svojoj malenkosti, pronaći sinhronicitet između makro svijeta izvan čovjeka i mikro svijeta u čovjeku samom. Prevedeno, krajnji umjetnički oblik, ovisno koliko je „u komunikaciji“ sa ljudima kojima se obraća, trebao bi imati i jasan astrološki trag na nebu.

Ovo stanje neurolozi bi opisali kao plimu osjećaja, a ja bih ga astrološki povezao sa utjecajem Neptuna i Urana, gdje Neptun, kao mašta koja dolazi sa drugog svijeta, kroz egzaltaciju u Vodenjaku, naglo bljesne, sada i ovdje, i uranski se prospe sa neba na čovjeka. Ako je  ovo teže pojmljivo, recimo da je najsličnije stanju vođenja ljubavi, kada se dvoje ljudi prepusti plimi da ih vodi, a plima bi označavala sam orgazam. Ergo, kako su Neptun i Uran loše pozicionirani kada se nađu u Lavu (koji je sinonim za ego i osobnost kao takvu),  plima bi bila onaj osjećaj u čovjeku koji nadilazi ego rušeći ga, jer samo u takvome stanju čovjek i jest u mogućnosti primiti u sebe „božansku ideju“.

Ne smatram svoja tumačenja „svetim pismom“ kome se nema što dodati ni oduzeti. Dapače, smatram ih tek „pismom namjere“ i željom da se kroz eventualne komentare, malo dublje uđe u samu tematiku, tako da će svaki prijedlog biti dobrodošao.

Za početak bih uzeo nešto općepoznato i jasno kao dan, da se mentalni mišići bolje zagriju i stave na radnu temperaturu.

„ Život je poput partije karata: nekad ishod odrede karte, a nekad način igranja. “

Ovo bi se moglo opisati kao odnos Sunca i Mjeseca, oni su svjetla i predstavljaju izvor života u najširem smislu, njegovu sudbinu i samu svrhu.  Dakle, postojao bi neki aspekt između njih. Ukoliko bi jače bio pozicioniran Mjesec (u znaku, kući ili kao vladar), to bi značilo da ishod partije karata više određuju same karte koje su u podeljene. U suprotnom, ukoliko je jače Sunce, vještina i način igranja karata će biti presudnije za sam život. Pojednostvaljeno, aspekt punog Mjeseca bi više stavio naglasak na život kao sudbinu i snagu samih karata, dok bi mladi Mjesec više ukazivao na potrebu da se život učini svrhovitim, i sa onim što se već ima u rukama (Mjesec/sudbina/karte) pokuša izmijeniti tijek događaja u partiji, kako bi krajnji ishod bio osobno zadovoljavajući (Sunce/ego/ljubav prema sebi samom, ilitiga samopoštovanje).

Sad nešto složenije i samim time podložnije grešci. Ali, kako kažu, boj se zeca, boj se lisice i nećeš nikad u šumu!

„ Većina nas ima tu sreću ili nesreću da gledamo kako se život malo-pomalo troši, a da to i ne primjećujemo. “

Prvo da determiniram pojmove. Većina nas (Mjesec) ima tu sreću ( Jupiter) ili nesreću ( Mars) da gledamo kako se život ( Sunce) malo-pomalo troši ( Saturn), a da to gotovo i ne primjećujemo ( 12.kuća).

Posloženo moglo bi izgledati ovako: Mjesec konjukcija Jupiter u Lavu, kojima vlada Sunce u Jarcu u 12. kući. Nedostaje Mars, ali njega može simbolizirati i napeti aspekt ili 8. Kuća, pa bi to onda bilo Mjesec u trigonu sa konjukcijom Jupitera i Marsa u Lavu, u 8. kući, dok bi Sunce bilo u Jarcu, ali u 1. kući. Mjesec bi bio u Strijelcu ili Ovnu, u oba slučaja pod vlašću planeta iz 8. Mogli bi ga staviti ipak u Strijelca, u 12., da njime otamo vlada Jupiter iz 8. ASC bi  u tom slučaju bio negdje na početku Jarca, a sam Saturn bi odredio daljnji životni tijek (za kojeg ovdje nemamo rečeničnog materijala).

Idemo u susret proljeću, pa nešto poetičnije.

„Ko proleće koje zaboravi da cveta, sad ležim mrtav na severu sveta, smrti ljubomorna, jedina moja noći. “

Proljeće bi bilo Sunce u nekom od proljetnih znakova pa neka to bude centralni znak, Bik, a Venera u njemu ionako simbolizira cvijeće. Kako je zaboravilo cvjetati, znači da kasni, pa neka bude retro i još znak iza Sunca, udaljavajući se. Ergo, Venera u Ovnu, retrogradna. Recimo da je opis nekog mraza koje je zaledilo cvijeće pa ćemo stavit da je Saturn u konjukciji sa retro Venerom. Kuće neka se poklapaju sa znacima, Ovan u 1. pa nadalje prirodnim redom. Već imamo Saturna i Veneru loše pozicionirane u znaku. Smrt na severu sveta bi mogla biti opisana Marsom kao vladarom 1. i 8., a on da se nalazi u Raku, zajedno sa Mjesecom, kako bi naglasio noć. Kvadrat Marsa i Venere bi opisao ljubomornu smrt, dok bi kvadrat Saturna i Mjeseca bila jedina noć.

Fatalnost i zla kob događaja bila bi zbog kvadrata Marsa i Saturna; Mars kao vladar, a vlada i „stražarom“ Saturnom, oba u nepovoljnim znacima i kućama za njih, plus sam Mars koji je najimpulzivniji kad se nađu u aspektu kvadrata. Ne vidim mogućnost da je neki aspekt inkonjukcije jer s njom bi bilo prostora da se prilagodbom izbjegne nešto što se čini neizbježno, pa bi ovo bio dramatični opis nečega što je došlo prerano. Mars je instinktivno preemotivan i zato srlja, dok Saturn, koji bi trebao kontrolirati emocije, također je u znaku gdje kontrole nema već samo volja i instinkt, a Venera koja žudi za užitkom, prerano se rascvjetala  i podlegla mrazu. Nezgodan čas, nezgodne okolnosti, a prejake želje i tu spasa nema.

Malo veselijih stihova, ali ne pretjerano veselih, možda tek na prvu u odnosu na prethodno.

„Po predstavi, svi po redu, ulaze u svoju bijedu. Mišićavi akrobati skidaju kostime znojne, zadovoljno ko vojnici uniforme poslije vojne.“

Po predstavi (Lav), svi po redu (svi = narod= Mjesec), ulaze u svoju bijedu  (Mjesec u Lavu „kontaktira“  bijedu/Saturn ulaskom; možda je riječ o sekstilu Mjeseca i Saturna, ili je analogija 3.kuće, ili je šesti znak od Mjeseca u Lavu, radi kojeg je ovaj „bolestan“, a usput i vlada njime: ergo, Sunce u Jarcu.) Mišićavi akrobati (Mars u Blizancima), skidaju kostime znojne (Merkur vladar u Škorpionu;  transformacija; aspekt inkonjukcije koji sili na prilagodbu radi nemira i nezadovoljstva.), zadovoljno ko vojnici (Vojnici=masa; Pluton ili Škorpion). Uniforme poslije vojne (Uniformu bi predstavljala Djevica, stoga zaključak da je Pluton u Djevici.) Zadovoljni vojnici bio bi Pluton u trigonu sa Jupiterom ( Jupiter=slava,uspjeh). Poslije vojne= nakon rata; 8. ili Škorpion, to jest ono što je iza njega, a to je 9. i Strijelac= svrha, uživanje na lovorikama pobjede.

Imamo, dakle inkonjukcije Mjeseca i Sunca, i Marsa i Merkura, te na kraju trigon Plutona i Jupitera. Recimo da je Jupiter u hedonistočkom Biku i da zatvara veliki trigon sa Suncem u Jarcu. Mars bi se „poljubio“ sekstilom sa Mjescom u Lavu, jedino što Merkur ne bi mogao biti previše udaljen od Sunca pa bi onda trebalo „promiješati karte“ i napraviti malo drugačiji raspored. Ili ćemo se držati one da je pjesnicima sve dozvoljeno, pa onda može i Merkur stajati predaleko od Sunca? Neka ovo pitanje ostane otvoreno.

I nešto kratko, za sam kraj.

„Ček da se vratim načas iz svijeta metafizike u svijet živih i mrtvih, u stvarnost“.

Kako su ovo moje riječi, znači da se odnosi na mene samog, a čime bi bilo opisano vidi se u mojem natalu. Pa tko želi, neka pogleda i zaključi sam.

ZAŠTO NAZIV MEDIUM COELI

O Medium Coeli-u može se reći sve kroz par općih mjesta, onako kako se nekog čovjeka može u nekoliko kratkih crta opisati, a možemo čovjeka i rendgenski snimiti i tako koješta dubljeg o njemu saznati. Medium Coeli (MC) upravo to i jest – i ono banalno u astrologiji, i ono suštinsko, koje objedinjuje sve. Pa da počnem sa banalnim, tj. fizikom (ili ljubavlju na prvi pogled).

MC je vrh neba u horoskopskoj karti i znak koji se tu nalazi, kao i eventualna planeta, opisat će atmosferu nečijeg ponašanja i samo djelovanje u cilju uspjeha u društvu. Najčešće se to manifestira kroz ostvarivanje statusa, samu poziciju u svijetu (ma koliko se netko sebi činio malenim) kojoj se teži i to se jednom riječju zove – karijera. Svaki se čovjek nastoji spontano uskladiti sa energijom svog MC-a, koristeći pritom različite alate, da bi ostvario uspjeh koji priželjkuje. Može se reći da je to potreba da se nađe vlastito mjesto pod suncem, i jednom riječju, to se naziva ambicija.

Često su ljudi nezadovoljni svojim statusom u društvu, smatraju da zaslužuju više, ali eto, nisu imali sreće, zvijezde koje su dobili, ne obećavaju bogzna što. I griješe, naravno. Jer,kakve god zvijezde da dobijemo, najbolje za nas će biti da ih prihvatimo i pokušamo izvući maksimum. Da se poslužim sa par mudrih citata koji se nadovezuju na ovu astrološku zakonitost. Emanuel Swedenborg kaže da je Carstvo Nebesko (Mid Heaven) mjesto između neba i zemlje u kojemu su svi uvjeti trajno savršeni. Biblija je neiscrpno vrelo za citate svake vrste, a ovaj nas poziva da se prepustimo onome što se naziva Božja Volja. „ Neka bude volja tvoja na Zemlji isto kao i na Nebu.“  Čovjek zbog svojih ograničenosti na svijet uvijek gleda nesavršeno. U početku toga nije ni svjestan, opire se svemu što mu nije po volji. Tek kad je na vrhu, svijet može objektivno sagledati. Uspinjanje ka cilju , u kojem će osoba zasjati i zadobiti poštovanje drugih ( ili ljubav svijeta) je posao ne od danas do sutra već nešto što traži cjeloživotni angažman i savladavanje mnogih prepreka na tom putu. „Tako sada vidimo kao u ogledalu, u zagonetci,a onda ćemo licem u lice. Sada poznajem nešto, a onda ću spoznati kao što sam spoznat.“ ( Prva Poslanica Korinćanima, 13,12).

Na čovjeku samom ostaje kako će koristiti ono što ima, na putu do zvijezda, ne bi li i sam zvijezda postao ( vrh neba). Nekada se uspinje i nečasnim sredstvima, a nekada ga prate ili usmjeravaju upravo nečasni ljudi. Astrologija čovjeku služi kao neka vrst vozačke dozvole da bi lakše savladao put pred sobom. Za neke ljude, jasno, najbolje je ići pješice. Na vrhu planine ionako nema mjesta za vratolomije, tamo se i radi sve pješice. Ergo, vrh je ekvivalent za neaktivnost.

Ali tamo gdje jedno staje, drugo tek započinje. Pa da prijeđemo na kemiju ili suštinu onoga što MC predstavlja.

Vrh neba ili MC ne može se promatrat neodvojivo od svega drugog. Jednako tako se baš ništa ne može promatrat neodvojivo od svega drugog, ako hoćemo dobiti pravi uvid u nešto. Prvo u što se baci pogled jest ono preko puta, a vrhu neba to bi bilo dno neba Imum Coeli (IC). Onako kao što horizont na istoku i zapadu, simbolizirani kroz os ASC – DESC, planetarno predstavljeni preko  Marsa i Venere, upravljaju fizičkom razinom svijeta, tako i os IC – MC upravlja sudbinskom razinom, i na osobnom i na kolektivnom planu u životu. Dno neba (IC) mjesto je od kuda je započeo svaki uspon ka vrhu (MC). Možemo to i planetarno predstaviti kao odnos između Mjeseca i Saturna. S jedne strane imamo okolnosti koje su nam nametnute, obiteljsko porijeklo, genetiku, a s druge ono što sami stvorimo, ugled u društvu, osobnu moć, topliji i brižniji roditelj, i nasuprot njemu, roditelj koji je autoritet i koji služi za uzor u životu. Na dnu imamo narod i grad, a na vrhu svijet i pojedinca u njemu. Dolje je država, a gore državna administracija i sam vladar države.

Kako je u MC-u opisano ono što je sudbinsko, on je i simbol savršenstva. Sudbina i savršenstvo? Zvuči malo nezgrapno, poput kvadrature kruga. Ali, baš i jest takav Saturn, koji se prirodno vezuje uz priču o vrhu neba. Numerološki, on je u simbolici broja 4, gdje zbroj prva četiri broja daje zbir od 10, i tu je kraj priče! Kroz tri operacije zbrajanja, dobiva se broj 4, a s njim i svi ostali brojevi. Pa onda nije teško utvrditi i astrološku atomsku fiziku i kombinirajući  4 elementa (vatra, zemlja, zrak, voda) i 3 kvalitete (kardinalna/pokretačka, fiksna/nastavljajuća, promjenjiva/prilagodljiva), dođemo do 12 znakova i jednako toliko kuća, koje pokrivaju sva područja života. Nadalje, svaki četvrti znak u načelu je filozofska sudbina, pa tako prvi 4-ti znak jest Rak i on govori otkuda smo, naredni je Škorpion i on odgovara na pitanje kamo idemo, dok zadnji jest znak Ribe, karmičko je utjelovljenje i posljedica prijeđenog životnog puta. Ergo, takozvane vodene kuće i znakove naziva se još i okultnima ili ezoterijskim, a sudbinskim gospodarom, onim tko sa svime može upravljati (ali ne i čovjek sa sudbinom samom, samo svojom voljom, jer tad bi se Bogom zvao a ne čovjekom) jest Saturn, i najčešće ga se opisuje kao onog tko stoji na kraju vremena.

Čovjeka se može opisati kao spoj materije,intelekta i duha, gdje materija je početak svega, intelekt tek je nastavak materije, a duh je neovisan princip koji se može integrirati sa ovo dvoje. Ova podjela se može naglasiti  i značenjem da je materija akcija i emocija, početak svega, da je intelekt ustvari volja, a duh stanje prilagođavanja. Zvuči komplicirano jer riječi često nemaju isto značenje ako je kontekst drugačiji, i ova razdioba materija bi bila analogna ascendentu (podznaku), intelekt Suncu, a duh Mjesecu. Onaj koji to sve može objediniti u jedno i donekle shvatiti jest upravo Saturn.

Već je rečeno da središte života u filozofskom smislu jest Škorpion i 8. kuća, kamo ovaj život ide ustvari. A simbol vremena, Saturn, kaže da živimo u eri Riba, koje je na zalasku. Razna religiozna vjerovanja svoj maksimum su dobila kroz Saturnovo vrednovanje i gravitaciono usmjeravanje na materijalno. U Škorpionu sve mora umrijeti i transformirati se, pa tako i sva dosadašnja religiozna institucionalna praksa. S jedne strane se tome možemo opirati, a možemo se i prepustiti. Jer, ako ne milom, doći će silom, vrijeme Vodenjaka i Urana. I opet će Saturn, s vrha neba, suditi i krojiti pravdu svima, ali na zakonima utemeljenima na slobodi i humanizmu, jednakosti svih pred svima.

Ova bi se priča mogla pričati unedogled, a negdje se stati ipak mora. Zakon četvorke kaže da početak i kraj isti su, i to bi bilo simbolizirano znakom Raka, Mjeseca i same 4. kuće. Ergo, dno neba i IC.  I jest tako: dan se započne u krevetu i završi se u krevetu. Ono između, što se radi u toku dana, bio bi Saturn i njegov uspon ka vrhu, ka MC i 10. kući. Život se nigdje ne sjedinjuje u jednoj točci zodijačke kružnice sudbinski jako kao upravo ovde, na ovoj sudbinskoj osi dna i vrha neba. Nekome više dolje, u intimnom i toplom, a drugome gore, u javnom i okrutnom vanjskom svijetu.