ASTROLOGIJA KROZ REČENICE I STIHOVE

Riječnikom simbola Astrologija može objasniti sve što se dešava u svijetu oko nas, kao i u nama samima. Ona je i nastala kroz pokušaj ljudi da otkriju kompatibilnost između života na Zemlji i „života na nebu”.

Na nebu stanuju zvijezde i planete, a negde među njima, možda se nastanio i sam Bog kojeg svatko, unutar svog kulturološkog nasleđa, prepoznaje na sopstveni način. A možda se u dubinama svemira „kriju“ i vanzemaljci kao naši stvoritelji, a mi smo tek njihove biljke, u vrtu kojeg su zasadili, pa povremeno dođu na „izlet u prirodu“. Ili smo neke životinje, niža bića, i tretiraju nas kao uzgoj da bi se nama hranili kad „ojačamo“, kad se spiritualno uzdignemo i prerastemo status entiteta koji egzistiraju po kriterijima životinjskog svijeta.

Bilo kako bilo, svaka pomisao na posjet neke ontološke sile iz svemira zoološkom vrtu na Zemlji, budi u čovjeku maštu i inspiraciju za vlastitu kreaciju i samoproširenje. Umjetnički izraz jedan je od načina da se čovjek proširi izvan okvira sebe samog i energijom života zvanom ljubav, zasije sjeme koje će drugima biti plodonosna hrana i užitak. Ovisno o tome koliko je čovjek bio „ u dosluhu“ sa Nebeskim tvorcem, utoliko je i njegovo umjetničko nadahnuće plodonosnije i svrsishodnije  u konačnoj formi.

Razni su oblici „duševne hrane”, a ja ću se ovdje zadržati na pisanoj riječi. Postoji teorija po kojoj svi umjetnički geniji, bez obzira što su prvobitno planirali stvoriti (komponirati, naslikati, odglumiti, napisati i tome slično), u nekom trenutku dobiju bljesak imaginacije i učine „po svome“, ne obazirući se na mišljenja drugih, na skice i scenarije. Ovo je obično ono što se u rezultatu pokaže kao genijalno. Za one koji se bave pisanjem, makar i novinskih članaka, to je onaj moment kada „ruka počne sama pisati/tipkati“.

Astrološki gledano, kozmički bog intuicije koja nenadano obuzme čovjeka jest Uran, a on kaže „život je sada i ovdje“, i tko mu se prepusti u taj čas da ga povede za ruku, sposoban je svijetu podariti plodove čije sjeme je poteklo sa Neba.

A Nebo, u svakom momentu, ima određenu konstelaciju zvijezda i planeta. Pa ću ja nastojat, u svoj svojoj malenkosti, pronaći sinhronicitet između makro svijeta izvan čovjeka i mikro svijeta u čovjeku samom. Prevedeno, krajnji umjetnički oblik, ovisno koliko je „u komunikaciji“ sa ljudima kojima se obraća, trebao bi imati i jasan astrološki trag na nebu.

Ovo stanje neurolozi bi opisali kao plimu osjećaja, a ja bih ga astrološki povezao sa utjecajem Neptuna i Urana, gdje Neptun, kao mašta koja dolazi sa drugog svijeta, kroz egzaltaciju u Vodenjaku, naglo bljesne, sada i ovdje, i uranski se prospe sa neba na čovjeka. Ako je  ovo teže pojmljivo, recimo da je najsličnije stanju vođenja ljubavi, kada se dvoje ljudi prepusti plimi da ih vodi, a plima bi označavala sam orgazam. Ergo, kako su Neptun i Uran loše pozicionirani kada se nađu u Lavu (koji je sinonim za ego i osobnost kao takvu),  plima bi bila onaj osjećaj u čovjeku koji nadilazi ego rušeći ga, jer samo u takvome stanju čovjek i jest u mogućnosti primiti u sebe „božansku ideju“.

Ne smatram svoja tumačenja „svetim pismom“ kome se nema što dodati ni oduzeti. Dapače, smatram ih tek „pismom namjere“ i željom da se kroz eventualne komentare, malo dublje uđe u samu tematiku, tako da će svaki prijedlog biti dobrodošao.

Za početak bih uzeo nešto općepoznato i jasno kao dan, da se mentalni mišići bolje zagriju i stave na radnu temperaturu.

„ Život je poput partije karata: nekad ishod odrede karte, a nekad način igranja. “

Ovo bi se moglo opisati kao odnos Sunca i Mjeseca, oni su svjetla i predstavljaju izvor života u najširem smislu, njegovu sudbinu i samu svrhu.  Dakle, postojao bi neki aspekt između njih. Ukoliko bi jače bio pozicioniran Mjesec (u znaku, kući ili kao vladar), to bi značilo da ishod partije karata više određuju same karte koje su u podeljene. U suprotnom, ukoliko je jače Sunce, vještina i način igranja karata će biti presudnije za sam život. Pojednostvaljeno, aspekt punog Mjeseca bi više stavio naglasak na život kao sudbinu i snagu samih karata, dok bi mladi Mjesec više ukazivao na potrebu da se život učini svrhovitim, i sa onim što se već ima u rukama (Mjesec/sudbina/karte) pokuša izmijeniti tijek događaja u partiji, kako bi krajnji ishod bio osobno zadovoljavajući (Sunce/ego/ljubav prema sebi samom, ilitiga samopoštovanje).

Sad nešto složenije i samim time podložnije grešci. Ali, kako kažu, boj se zeca, boj se lisice i nećeš nikad u šumu!

„ Većina nas ima tu sreću ili nesreću da gledamo kako se život malo-pomalo troši, a da to i ne primjećujemo. “

Prvo da determiniram pojmove. Većina nas (Mjesec) ima tu sreću ( Jupiter) ili nesreću ( Mars) da gledamo kako se život ( Sunce) malo-pomalo troši ( Saturn), a da to gotovo i ne primjećujemo ( 12.kuća).

Posloženo moglo bi izgledati ovako: Mjesec konjukcija Jupiter u Lavu, kojima vlada Sunce u Jarcu u 12. kući. Nedostaje Mars, ali njega može simbolizirati i napeti aspekt ili 8. Kuća, pa bi to onda bilo Mjesec u trigonu sa konjukcijom Jupitera i Marsa u Lavu, u 8. kući, dok bi Sunce bilo u Jarcu, ali u 1. kući. Mjesec bi bio u Strijelcu ili Ovnu, u oba slučaja pod vlašću planeta iz 8. Mogli bi ga staviti ipak u Strijelca, u 12., da njime otamo vlada Jupiter iz 8. ASC bi  u tom slučaju bio negdje na početku Jarca, a sam Saturn bi odredio daljnji životni tijek (za kojeg ovdje nemamo rečeničnog materijala).

Idemo u susret proljeću, pa nešto poetičnije.

„Ko proleće koje zaboravi da cveta, sad ležim mrtav na severu sveta, smrti ljubomorna, jedina moja noći. “

Proljeće bi bilo Sunce u nekom od proljetnih znakova pa neka to bude centralni znak, Bik, a Venera u njemu ionako simbolizira cvijeće. Kako je zaboravilo cvjetati, znači da kasni, pa neka bude retro i još znak iza Sunca, udaljavajući se. Ergo, Venera u Ovnu, retrogradna. Recimo da je opis nekog mraza koje je zaledilo cvijeće pa ćemo stavit da je Saturn u konjukciji sa retro Venerom. Kuće neka se poklapaju sa znacima, Ovan u 1. pa nadalje prirodnim redom. Već imamo Saturna i Veneru loše pozicionirane u znaku. Smrt na severu sveta bi mogla biti opisana Marsom kao vladarom 1. i 8., a on da se nalazi u Raku, zajedno sa Mjesecom, kako bi naglasio noć. Kvadrat Marsa i Venere bi opisao ljubomornu smrt, dok bi kvadrat Saturna i Mjeseca bila jedina noć.

Fatalnost i zla kob događaja bila bi zbog kvadrata Marsa i Saturna; Mars kao vladar, a vlada i „stražarom“ Saturnom, oba u nepovoljnim znacima i kućama za njih, plus sam Mars koji je najimpulzivniji kad se nađu u aspektu kvadrata. Ne vidim mogućnost da je neki aspekt inkonjukcije jer s njom bi bilo prostora da se prilagodbom izbjegne nešto što se čini neizbježno, pa bi ovo bio dramatični opis nečega što je došlo prerano. Mars je instinktivno preemotivan i zato srlja, dok Saturn, koji bi trebao kontrolirati emocije, također je u znaku gdje kontrole nema već samo volja i instinkt, a Venera koja žudi za užitkom, prerano se rascvjetala  i podlegla mrazu. Nezgodan čas, nezgodne okolnosti, a prejake želje i tu spasa nema.

Malo veselijih stihova, ali ne pretjerano veselih, možda tek na prvu u odnosu na prethodno.

„Po predstavi, svi po redu, ulaze u svoju bijedu. Mišićavi akrobati skidaju kostime znojne, zadovoljno ko vojnici uniforme poslije vojne.“

Po predstavi (Lav), svi po redu (svi = narod= Mjesec), ulaze u svoju bijedu  (Mjesec u Lavu „kontaktira“  bijedu/Saturn ulaskom; možda je riječ o sekstilu Mjeseca i Saturna, ili je analogija 3.kuće, ili je šesti znak od Mjeseca u Lavu, radi kojeg je ovaj „bolestan“, a usput i vlada njime: ergo, Sunce u Jarcu.) Mišićavi akrobati (Mars u Blizancima), skidaju kostime znojne (Merkur vladar u Škorpionu;  transformacija; aspekt inkonjukcije koji sili na prilagodbu radi nemira i nezadovoljstva.), zadovoljno ko vojnici (Vojnici=masa; Pluton ili Škorpion). Uniforme poslije vojne (Uniformu bi predstavljala Djevica, stoga zaključak da je Pluton u Djevici.) Zadovoljni vojnici bio bi Pluton u trigonu sa Jupiterom ( Jupiter=slava,uspjeh). Poslije vojne= nakon rata; 8. ili Škorpion, to jest ono što je iza njega, a to je 9. i Strijelac= svrha, uživanje na lovorikama pobjede.

Imamo, dakle inkonjukcije Mjeseca i Sunca, i Marsa i Merkura, te na kraju trigon Plutona i Jupitera. Recimo da je Jupiter u hedonistočkom Biku i da zatvara veliki trigon sa Suncem u Jarcu. Mars bi se „poljubio“ sekstilom sa Mjescom u Lavu, jedino što Merkur ne bi mogao biti previše udaljen od Sunca pa bi onda trebalo „promiješati karte“ i napraviti malo drugačiji raspored. Ili ćemo se držati one da je pjesnicima sve dozvoljeno, pa onda može i Merkur stajati predaleko od Sunca? Neka ovo pitanje ostane otvoreno.

I nešto kratko, za sam kraj.

„Ček da se vratim načas iz svijeta metafizike u svijet živih i mrtvih, u stvarnost“.

Kako su ovo moje riječi, znači da se odnosi na mene samog, a čime bi bilo opisano vidi se u mojem natalu. Pa tko želi, neka pogleda i zaključi sam.