O
Medium Coeli-u može se reći sve kroz par općih mjesta, onako kako se nekog
čovjeka može u nekoliko kratkih crta opisati, a možemo čovjeka i rendgenski snimiti i tako
koješta dubljeg o njemu saznati. Medium Coeli (MC) upravo to i jest –
i ono banalno u astrologiji, i ono suštinsko, koje objedinjuje sve. Pa da
počnem sa banalnim, tj. fizikom (ili ljubavlju na prvi pogled).
MC je vrh neba u horoskopskoj karti i
znak koji se tu nalazi, kao i eventualna planeta, opisat će atmosferu
nečijeg ponašanja i samo djelovanje u cilju uspjeha u društvu. Najčešće se to
manifestira kroz ostvarivanje statusa, samu poziciju u svijetu (ma koliko se
netko sebi činio malenim) kojoj se teži i to se jednom riječju zove – karijera.
Svaki se čovjek nastoji spontano uskladiti sa energijom svog MC-a,
koristeći pritom različite alate, da bi ostvario uspjeh koji
priželjkuje. Može se reći da je to potreba da se nađe vlastito mjesto pod suncem, i jednom
riječju, to se naziva ambicija.
Često
su ljudi nezadovoljni svojim statusom u društvu, smatraju da zaslužuju više,
ali eto, nisu imali sreće, zvijezde koje su dobili, ne obećavaju bogzna
što. I griješe, naravno. Jer,kakve god zvijezde da dobijemo, najbolje za
nas će biti da ih prihvatimo i pokušamo izvući maksimum. Da se poslužim sa par
mudrih citata koji se nadovezuju na ovu astrološku zakonitost. Emanuel
Swedenborg kaže da je Carstvo Nebesko (Mid Heaven) mjesto
između neba i zemlje u kojemu su svi uvjeti trajno savršeni. Biblija je
neiscrpno vrelo za citate svake vrste, a ovaj nas poziva da se prepustimo onome
što se naziva Božja Volja. „ Neka bude volja tvoja na Zemlji isto kao i na
Nebu.“ Čovjek zbog svojih ograničenosti na svijet uvijek gleda nesavršeno.
U početku toga nije ni svjestan, opire se svemu što mu nije po volji. Tek kad
je na vrhu, svijet može objektivno sagledati. Uspinjanje ka cilju , u kojem će
osoba zasjati i zadobiti poštovanje drugih ( ili ljubav svijeta) je posao ne od danas do sutra
već nešto što traži cjeloživotni angažman i savladavanje mnogih prepreka na tom
putu. „Tako sada vidimo kao u ogledalu, u zagonetci,a onda ćemo licem u
lice. Sada poznajem nešto, a onda ću spoznati kao što sam spoznat.“ ( Prva
Poslanica Korinćanima, 13,12).
Na
čovjeku samom ostaje kako će koristiti ono što ima, na putu do zvijezda, ne bi li i sam zvijezda postao ( vrh neba).
Nekada se uspinje i nečasnim sredstvima, a nekada ga prate ili usmjeravaju
upravo nečasni ljudi. Astrologija čovjeku služi kao neka vrst vozačke dozvole
da bi lakše savladao put pred sobom. Za neke ljude, jasno, najbolje je ići pješice.
Na vrhu planine ionako nema mjesta za vratolomije, tamo se i radi sve pješice.
Ergo, vrh je ekvivalent za neaktivnost.
Ali
tamo gdje jedno staje, drugo tek započinje. Pa da prijeđemo na kemiju ili suštinu onoga
što MC
predstavlja.
Vrh
neba ili MC ne može se promatrat neodvojivo od svega drugog. Jednako
tako se baš ništa ne može promatrat neodvojivo od svega drugog, ako hoćemo
dobiti pravi uvid u nešto. Prvo u što se baci pogled jest ono preko
puta, a vrhu neba to bi bilo dno neba Imum Coeli (IC). Onako kao što
horizont na istoku i zapadu, simbolizirani kroz os ASC – DESC, planetarno
predstavljeni preko Marsa i Venere, upravljaju fizičkom razinom svijeta,
tako i os IC – MC upravlja sudbinskom razinom, i na osobnom i
na kolektivnom planu u životu. Dno neba (IC) mjesto je od kuda je započeo svaki
uspon ka vrhu (MC). Možemo to i planetarno predstaviti kao odnos između Mjeseca
i Saturna. S jedne strane imamo okolnosti koje su nam nametnute, obiteljsko
porijeklo, genetiku, a s druge ono što sami stvorimo, ugled u društvu, osobnu
moć, topliji i brižniji roditelj, i nasuprot njemu, roditelj koji je autoritet
i koji služi za uzor u životu. Na dnu imamo narod i grad, a na vrhu svijet i
pojedinca u njemu. Dolje je država, a gore državna administracija i sam vladar
države.
Kako
je u MC-u
opisano ono što je sudbinsko, on je i simbol savršenstva. Sudbina i
savršenstvo? Zvuči malo nezgrapno, poput kvadrature kruga. Ali, baš i
jest takav Saturn, koji se prirodno vezuje uz priču o vrhu neba.
Numerološki, on je u simbolici broja 4, gdje zbroj prva četiri broja daje zbir
od 10, i tu je kraj priče! Kroz tri operacije zbrajanja, dobiva se broj
4, a s njim i svi ostali brojevi. Pa onda nije teško utvrditi i astrološku atomsku
fiziku i kombinirajući 4 elementa (vatra, zemlja, zrak, voda) i 3
kvalitete (kardinalna/pokretačka, fiksna/nastavljajuća,
promjenjiva/prilagodljiva), dođemo do 12 znakova i jednako toliko kuća, koje
pokrivaju sva područja života. Nadalje, svaki četvrti znak u načelu je
filozofska sudbina, pa tako prvi 4-ti znak jest Rak i on govori otkuda
smo, naredni je Škorpion i
on odgovara na pitanje kamo idemo,
dok zadnji jest znak Ribe, karmičko
je utjelovljenje i posljedica
prijeđenog životnog puta. Ergo, takozvane vodene kuće i znakove
naziva se još i okultnima ili ezoterijskim, a sudbinskim gospodarom, onim tko
sa svime može upravljati (ali ne i čovjek sa sudbinom samom, samo svojom
voljom, jer tad bi se Bogom zvao a ne čovjekom) jest Saturn, i najčešće ga se opisuje kao onog tko stoji na kraju vremena.
Čovjeka
se može opisati kao spoj materije,intelekta i duha, gdje materija je početak
svega, intelekt tek je nastavak materije, a duh je neovisan princip koji se
može integrirati sa ovo dvoje. Ova podjela se može naglasiti i
značenjem da je materija akcija i
emocija, početak svega, da je intelekt ustvari volja, a duh stanje prilagođavanja. Zvuči komplicirano
jer riječi često nemaju isto značenje ako je kontekst drugačiji, i ova razdioba
materija bi bila analogna ascendentu
(podznaku), intelekt Suncu, a duh Mjesecu. Onaj koji to sve može
objediniti u jedno i donekle shvatiti jest upravo Saturn.
Već
je rečeno da središte života u filozofskom smislu jest Škorpion i 8. kuća, kamo
ovaj život ide ustvari. A simbol vremena, Saturn, kaže da živimo u eri Riba,
koje je na zalasku. Razna religiozna vjerovanja svoj maksimum su dobila kroz
Saturnovo vrednovanje i gravitaciono usmjeravanje na materijalno. U Škorpionu
sve mora umrijeti i transformirati se, pa tako i sva dosadašnja religiozna
institucionalna praksa. S jedne strane se tome možemo opirati, a možemo se i
prepustiti. Jer, ako ne milom, doći će silom, vrijeme Vodenjaka i Urana.
I opet će Saturn, s vrha neba, suditi i krojiti pravdu svima, ali na zakonima
utemeljenima na slobodi i humanizmu, jednakosti svih pred svima.
Ova
bi se priča mogla pričati unedogled, a negdje se stati ipak mora. Zakon četvorke
kaže da početak i kraj isti su, i to bi bilo simbolizirano znakom Raka, Mjeseca
i same 4. kuće. Ergo, dno neba i IC. I jest tako: dan se započne u
krevetu i završi se u krevetu. Ono između, što se radi u toku dana, bio bi
Saturn i njegov uspon ka vrhu, ka MC i 10. kući. Život se nigdje ne
sjedinjuje u jednoj točci zodijačke kružnice sudbinski jako kao upravo ovde, na
ovoj sudbinskoj osi dna i vrha neba. Nekome više dolje, u intimnom i toplom, a
drugome gore, u javnom i okrutnom vanjskom svijetu.
Nema komentara:
Objavi komentar