BEZOSJEĆAJNOST I EMPATIJA

( ili zlatna tišina/šutnja je zlato )

 Kada se netko drugome predstavlja kroz ono najbolje što u sebi ima ili čemu teži, predstavlja se kroz svoj vrh neba, tj. MC, kao ono što mu daje prestiž u svijetu. Pojednostavljeno, doktor  Marko Marković  po svom MC-u je doktor, po ASC-u je Marko dok mu Marković leži na IC-u.

     Šta slijedi nakon ostvarenja zamišljenog cilja, da li nužno samo pad? Na razini osobnog ega vjerojatno da jer dvije naredne kuće horoskopa predstavljaju kolektivitet, prvo Uran/Vodenjak/11. kuća, a zatim i Neptun/Ribe/12. kuća.

Uranovo područje djelovanja pokriva zajedničke ideje i ciljeve, osobne želje i nadanja koja su ízvan granice vlastite kontrole. Tu se susrećemo sa prijateljima, raznim grupama i organizacijama humanog tipa, sportskim klubovima, kao i političkim strankama, tj. samim Parlamentom neke države. Čovjek pojedinac dalje kroz život može napredovati samo kao dio šire društvene zajednice. Jaka osobnost tu ga čini ekscentrikom, nekada i vođom, možda i genijalcem, ili Prometejom, žrtvom vlastitih ideja, mogućih tek u budućnosti a radi kojih u sadašnjosti nailazi na mnoge oponente.

Suvladarstvo Saturna u znaku Vodenjaka daje disciplinu potrebnu za znanstvena dostignuća i tehničke novotarije, korisne i one manje korisne. Saturn u političkom smislu daje i čvrsta pravila,proceduru koja se u svijetu humanih ideja najčešće zove politíčka korektnost. No, kako savršenstva nema, ta ista politička korektnost  često se zna izrodit u društvenu anomaliju zvanu bešćutnost.

Znak Bika predstavlja osjećajnu dobrotu, cijeni sebe sama i sve ono što voli. Na drugoj razini, to je novac, bilo osobni ili bankarski, iz državne kase, koji teži oplođivanju, mirno i polako, dugoročno stabílno. Kako je u Biku Uran u svom padu, političke ideje su one koje mogu unjeti nemir u financijsku sigurnost "radi višeg cilja". Egzaltirani Uran u Škorpionu daje političku moć onima koji upravjaju tuđim novcem; oni su investitori "općih dobara", ne nužno i za opću korist. Kada osobni novac postane zajednički novac, trajne sigurnosti nema jer su mogućností za manipulacijom, čemu je znak Škorpina sklon, tu dovedene do perfekcije. Konkretno, učinkovitost upravljanja kolektivnim novcem nekad zahtjeva potrebu da 20 ili 30% određene populacije bude financijski uništeno, a sve da bi ostatak opstao, a uski krug ljudi se i okoristio od svega. I sve po zakonskim regulativima, onako kako se u

Parlamentu političke stranke usklade u zajedničkim ciljevima (Uran).

      Već duže vrijeme, na astrološkom nebu Uran i Pluton stoje  u kvadratu. Obje planete upravljajuvjetrova  ka globalnoj ekonomiji, gdje resursi stare financijske moći ( nafta, jeftini krediti i dugoročno novčano ropstvo ) sve se više ljuljaju , ugroženi su i traže transformaciju. Npr., ekološki standardi čine sve skuplju stavku u efikasnosti starog obrasca proizvodnje i iskorištavanja energije. Pluton se u početku svemu opire i vjerno služi postojećim elitama, ali njegova narav je vulkanska, i kad u podzemlju dovoljno uskuva, na površinu izbiju posljdice  dugo potiskivanog bijesa, koji teži promjeni i redefiniranju svega postojećeg. Ukoliko trenutni odnosi su dobro utemeljeni, transformacija će biti manjeg obima, relativno bezbolna, uz manju erupciju  nus-pojavnih društvenih "ótpadaka". Nó, kvadrat traži duboke i bolne rezove. Uran u kvadratu napada  i skriveno, ne samo iznenadno ( u opoziciji je otvoren, javan ) te je taj aspekt i najdjelotvorniji akó se želi ozbiljna društvena promjena; nikome se ne mili tek tako da sjaši s pozicíje moći koju zauzima. Položaj sjevernog čvora u Vagi ne íde na ruku buntovnim revolucionarima već je smjer razvoja u díplomaciji i političkim rješenjima koja bi zadovoljila sve strane. Naravno, ni političkim moćnicima ne odgovara što svoje ciljeve neće postići golom silom već uvažavanjem tudjih interesa u dogovoru.

masama, Uran na nivou ideja i društvenog organiziranja, a Pluton na nivou moći novca ili rata; zajedno su temeljne poluge svakoj ozbiljnoj političkoj promjeni. Kardinalni znaci u kojima se aspekt odvija ( Ovan/Jarac ), označava fizičku manifestaciju koja za sobom pokreće i sve druge sfere života. Kvadrat označava sukob  principa novih političkih ideja sa društvenim elitama koje su na vrhuncu moći. Aspekt ukazuje na snažne udare novih

      pred nosom  Amerikancima, destabilizirao njihovu moć u Latinskoj Americi. Chaveza više nema, ali se njegov politički uticaj prelio na mnoge susjedne zemlje. Možda i najopasniji "protivnik" zapadnim političkim elitama jest izbor prvog neuropljanina za poglavara Katoličke Crkve. S protokm vremena, sve je vidljiviji otklon novog Pape od svrstavanja na strani bogatih  do približavanja siromasima, što je i prirodan put  za jednog svećenika franjevačkog reda. Koliki su otpori unutar samog Vatikana prisutni, o tome možemo samo pretpostavljati; on se oduvijek najsporije mijenjao te je svaka promjena koja uvažava vrijeme u kojem živimo  (Uran),, a ne samo iskustvo prošlog vremena  (Saturn), uvijek dobrodošla, bio netko religiozan ili ne.

Novonastala situacija u Grčkoj, prouzrokovana dolaskom na vlast izrazito lijeve političke stranke, koja bi mogla dugoročno zatresti financijsku stabilnost okoštale EU, zoran su primjer za gore navedeno. Ali, nije samo grčki Siriz "problem"; sva je prilika da nas nešto slično čeka i u Španjolskoj. Još ranije, Hugo Chavez je,

Zbog čega Uran, kao princip slobode  i bolje budućnosti za sve ljude, u vidu političke korektnosti dovodi u pojedinim situacijama do bešćutnosti? Zato što čovjek, kao individua, tu uopće i nije slobodan. Humor i autoironija princip je stvarne unutarnje slobode u čovjeku. Smijati se drugome, ali i primati šalu na svoj račun, nekad i neslanu, ukazuje na veličinu duha. Tu dolazimo do snage pojedinca i njegovog ega, to jest do Lava i Sunca. Uran u sebi nema smisla za takve šale, zaobilazi ih kao nešto beskorisno ili se sam tome izruguje. On je čísta volja, ne trpi ikakvu kritiku; vanjska sloboda  póstaje  unutarnja nesloboda, čovjek zarobljen vlastitim idejama ( loša pozicioniranost u Biku dovodi do tvrdoglave volje, usmjerenost na sebe i vlastito dobro ).

Bezosjećajnost modernog društva  produkt je Urana, kao neželjena cijena zajdničkih ciljeva kojima se teži. Kolektivitet gazi suštinsko individualno biće. Po društvenim mrežama jako su popularni "selfiji", pomodarski neartikulirani oblik izražavanja nečeg osobnog, pseudokreativnost, ali tek na razini objekta; u kolektivitetu  čovjek pojedinac i egzistira samo kao objekt. Biti subjektom  znači biti u dodiru sa samim sobom. To znači biti sam, imati vrijeme koje ne dijelíš s nikim, koje je samo tvoje. No, slóbodnomisleći  pojedinci   za društvene elite su potencijalna "atomska bomba". Naime, kolektivitet  provlači  jednu mantru, koja graniči sa paranojom, da čovjek ultimativno ne smije biti sam, jer u suprotnom s njim nešto nije u redu, on je vjerojatno bolestan ! A "bolesne" treba liječiti, izolirati od zdravih, zar ne?

Današnjem svijetu nedostaje empatija, razumijevanje  tuđih potreba, milost oprosta i zaborav grijeha. U slučaju Grčke, "grijeh" bi bio novčani dug. Biće koje suosjeća  najsličnije je prikazu božje milosti. Čemu sístem, kakav god da jest, disciplinirano držanje plana í programa, ako će po tom "špagu" mnogi ljudi biti u patnji, kronično oštećeni ? Grci ne traže novce već oprost, "zaborav" da su novce ikada i imali. Milost, oprost i zaborav mogući su samo u tišini, u nutrini vlastitog bića, atmosferi  plodnoj za razvoj empatije. Neptun/Ribe/12. kuća simbolíziraju sve što empatija  jest, ali i moguće nus-pojave. Pokretni znak i kuća ukazuju i na pokretljivost  od ideala do razočaranja; ili, od tajne zavjere određenih skupina, što íz zavjetrine vladaju, do nade u nove svjetove i bolja društva, bez mračnih klika, da sve bude "javno i transparentno ( egzaltacija Neptuna u Vodenjaka ).  Možebitna je i pokretljivost simbolike  na način da postoji tuđa muka i profiterstvo od nje, zamotano u tajanstveno privlačan celofan, kao i situacija da netko, prikazujućí se žrtvom od strane drugih, "vrijednost žrtve" prisvoji za sebe ( druga kuća i znak u odnosu na Ribe/12. jest Ovan/1., a on mísli prvenstveno na sebe ).

Eventualna izolacija Grčke od strane EU, tu bi državu dovelo u stanje žrtve  (12. kuća), što na drugoj strani budi empatiju prema njima kod "običnih ljudi".

Čovjek se u osami naglas pita - imaju lí zakoni i društvene konvencije uvijek smisla, ako će po njima i radi njih, mnogi ljudi biti satrveni preko svih granica ljudskosti ? Koje su posljedice ako se to dogodi? Kako to spriječiti? Ili makar ublažiti, ako je nemoguće sasvim izbjeći?

          Empatija u čovjeku podstiče jednostavno pitanje - a šta je bilo/će biti poslije?  Šta je "bilo" u nejasnom sjećanju na iskustva prošlosti, i šta "će biti" ako se ta iskustva počmu ponavljatí?  Pristati na neumitnost sudbine, slijepo vjerovati u bezgrešnost sistema, miriti se sa slikom  - "operacija uspjela, pacijent umro" - vodi u duhovno izdajstvo. Boriti se protiv "zle klime u društvu" vodi u dezintegraciju i difuziju; raspad sistema koji stvara potrebu odlaska u novi svijet, ili iznova stvarati novi.

Neptun/Ribe/12. kuća tu vrše "pokretljivost" između izdaje s jedne i žrtve s druge strane, do više razine  kroz milost s jedne i bijega u novu civilizaciju  s druge strane. Cinici znaju u par ríječi izgovoriti najtočniju dijagnozu - "ovaj svijet je neizlječivo bolestan, lud je" - jer odvijanje cijelog procesa stvara neku vrst kolektivnog duševnog rastrojstva.

Empatija je ljubav  koja ne traži ništa zauzvrat sebi. Kako je "ljubav" drugo ime za novac, a važi i Amoru i Psihi.

obratno, poslužit ću se parafraziranjem mita o

Ergo, Psiha je bila "slijepo zaljubljena" u Amora te mu je pokušala kriomice, dok je ovaj spavao, svijećom vidjeti lice. Kad ga ugleda, Amor se učini bogovski lijepim. Sreća potraja kratko jer vosak svijeće oprlji Amora, on se probudi i ode tužan.

    Ljubav je dar u koji se ne smije posumnjati; ona je bogomdana. "Bankarska ljubav" prema ljudima je neupitna; kada se u nju posumnja, ljubavi  više nema. Nema povjerenja, nema ljubavi, nema novca. Simbolički, Psiha (Neptun) je narod (Grci), koji želi vidjeti pravo lice  ljubavi (bankarski novac), a ona dolazi kao prosvjetljenje s neba, u liku Amora (Uran).

"A šta je bilo/će biti poslije?"  Opečena lošim iskustvom sa Amorom, razočrana Psiha se otuđuje i postupno, íz dana u dan, počinje živjeti u strahu. Strah se pojačava pri donošenju odluka, strah od "a šta će biti/je bilo poslije" odluka. To stvara neurozu. Odluke se donose svakodnevno te pojačana neuroza može dovesti do psihoze. Najčešći oblik - paranoja.

Ako se nema prava na grešku, živimo u bešćutnom svíjetu. Pa kad već imamo dan u godini bez automobíla, dan apstiniranja od pušenja, gašenje svjetla na sat vremena i tome slično, zašto nebi - za više empatije među ljudima - zamolili  one koji odlučuju, da jedan sat u godini cijeli svijet zašuti, svaki čovjek da osjeti  život kako titra, sebe sama, u tišini? Ono  najljudskije u svemiru.