SUDBINA I ODNOSI

   

„ Čovjek je biće satkano od tijela i duše.“  Kolokvijalna definicija koja astrološki samo djelomice pije vodu, možda je više zamućuje negoli razbistruje.

 U tijelu se krije duh, othranjen u duši, kojemu je sudbina da otkriva druga tijela, stvarajući na taj način duhovni odnos. Najjednostavnije rečeno, čovjek je multiplikacija sudbine i odnosa, jedno se sudara sa drugim, jedno potiče ili koči drugo.  Sudbina bi bila meridijan rasta, od prapočetka opisanog na vrhu 4. polja, znaku Raka simboliziranog Mjesecom, do vrha i konačnog cilja,  opisanog u vrhu 10. polja, znaku Jarca simboliziranog Saturnom.  Sudbina je život emocije koja se razvija, zajedno sa tijelom, ruku pod ruku, drugačije ne može. Sudbina je ono što se uzdiže, ili nas pak spušta i vraća na početak. Ponekad iskoči iz paštete, naglo se desi, no mnogo češće se sitnim i puževim koracima penjemo uza stepenice.

Odnosi su horizontalni hod s lijeva na desno i obratno, kada idemo drugome tijelu i kada drugo tijelo dolazi do nas. Možemo to nazvati i svojevrsnom životnom igrom. Igra započinje na vrhu 1.polja, u Ovnu simboliziranom Marsom, a završava na vrhu 7. polja, u Vagi simboliziranoj Venerom.

I odnosi su protkani tijelom i emocijama, ali jer su oni hodajući, drugačiji su od naravi sudbinske emocije i tijela. U sudbini je duša, ono što ostaje uvijek isto u nama, pa se stoga sudbinu nekad i naziva tvrdom ili teškom.  U odnosima živi duh, a on  je sklon promjenama, ponekad je to nalik  pokretnoj traci ili prometovanju u automobilu, kad sve se kreće oko tebe a ti stojiš na mjestu, ili sve stoji a ti trčiš kao lud bez prestanka. Ima i normalnijih kretanja i hodanja kroz život, jasno.  Dok sudbina usko usmjerava, ograničava, koncentrira i akumulira energije života, dotle odnosi životu pružaju dašak slobode i mogućnost izbora. Geške su sastavni dio života i uvijek su u domeni odnosa, ne sudbine; sudbina ne griješi, takva je kakva je, možemo je prihvatiti ili odbiti, i to je naše pravo, pravo na izbor i pravo na eventualnu grešku.

Na prvi pogled, sudbina i odnosi kao da su u smrtnoj zavadi, da škode jedno drugome, potkopavaju se i urušavaju; sudbina pasivnošću i sa vremenskom zadrškom prema odnosima, a odnosi aktivnošću i voljom da se brzo učini nešto, kao da bi nasilu htjeli mijenjati sudbinu.  Nije sve tako polarizirano u crno – bijelom kontekstu.  Sudbina jest nadređena odnosima, ali jednako onako kako su i roditelji nadređeni djeci dok su maleni. Kad postanu odrasli, stvaranjem odnosa i sami mogu kreirati vlastitu sudbinu, u mjeri koja im je dopuštena, koliko su im vlastiti roditelji ostavili prostora za samostalnost u životu.  Neizostavan je sukob roditelja i djece; štaviše, on je jako koristan  za evoluciju čovječanstva, jer upravo kroz sukob i kroz one sitne ili male pobjede ( uz neizbježne poraze, kao i mnoge bitke koje su se bez borbe predale i potpisale kapitulaciju bez ispaljenog metka ) koje  odnosi postignu ( pa i sama borba također spada u sferu odnosa ), gradi se snaga duha. Što je duh snažniji, to je u većoj mogućnosti sve talente i druge pozitivne resurse koji čovjeku stoje na raspolaganju od strane sudbine, kreativno uzdignut na viši stupanj. A čim se nešto uzdiže, postaje i dio sudbine pa tako i sudbina se mijenjat može, ali ne bez truda i znojne kože.

Astrološki termin za sukob  jest aspekt kvadrata među planetama ili drugim referntnim točkama u horoskopu, među koje spadaju i vrhovi kardinalnih kuća, to jest one kojima se protežu linije sudbine i odnosa.  Sukob se nekad može zamaskirat i pod plaštom izazova, ovisno o kojim je planetama riječ. Sunce, Mars ili Uran bez rezerve se sukobljavaju ako stoje u kvadratu na liniju sudbine ili odnosa, dok bi Mjesec i Venera to radili mamljenjem, to jest izazivanjem.  Jupiter zbog svoje dobroćudne naravi se ne sukobljuje, on samo daje višak mogućnosti pa kako se ekspanzivno širi čega god se dotakne, to onda sekundarno izazove nekog sa branika sudbine ili branika odnosa  na sukob sa Jupiterom. ( Oni koji kažu da „ od viška ne boli glava“ griješe, jer tako je možda u početku. Od „viška“ uvijek zaboli glava, jer taj višak  nekog iziritira i navede na sukob.)

Osim direktnog sudaranja sudbine i odnosa kroz neki planetarni aspekt kvadrata prema jednoj od tih linija, taj sraz ne mora uvijek biti hladan kao mraz. Dodirivati se mogu sudbina i odnosi i u milujućim aspektima sekstila i trigona, posebice ako se zalomi sretna okolnost kod poprilično nejednakih veličina kuća, pa neki planet opali dobrim aspektom i liniju sudbine i liniju odnosa.  Može taj planet stajat i u lošim aspektima prema drugim planetama, može biti loše pozicioniran u znaku ili zeznutoj  kući za svoju narav, no svejedno, kakav god bio, on dobro utječe i na odnose i na sudbinu, daje lakoću i izvlači najbolje iz planetarne energije.

Ako pođemo od pretpostavke da sudbina i odnosi surađuju, da su na zajedničkom putu ka nekom zamišljenom cilju, i da taj cilj metaforički nazovemo vratima raja, slika ispod bi opisivala dvojbu kroz koja vrata ući ako se čovjek nađe pred takvim vratima.

Sasvim je logično da kardinalni znakovi ( Ovan, Rak, Vaga, Jarac) mašili bi se za kvaku s brojem 1.  Ljubav pokreće sve, emocija je u osnovi svega, kao što i kardinalni znakovi pokreću svijet oko sebe, krče puteve i sebi i drugima. Oni žive u vječnom ovdje i sada. Ako sve ne ide kako treba, lako se odustaje od postojećeg stanja jer život ide dalje.

A to dalje vodi nas do fiksnih, to jest postojanih znakova ( Bik, Lav, Škorpion, Vodenjak). Kod njih emocija postaje udružena sa voljom, stoga na njima leži sva sigurnost ovoga svijeta. Oni traju kroz vrijeme, njihova je budućnost i vlast na svijetu; kad se čovjek umori od jalovih i neispunjavajućih emocija, usmjerava se na ono što stoji ponad kvake sa brojem 2. Novac, naravno.

Ljubav i novac često su u sukobu jedno sa drugim, no kada se spoje u jedinstveni zagrljaj, to izazove sreću, tipa i jare i pare. Promjenjivi  znakovi ( Blizanci, Djevica, Strijelac, Ribe) su intelektualni, prilagodljivi, znaju primjenit u životu iskustva kardinalnih i fiksnih, te stoga pripadaju prošlom vremenu. Oni su i posrednici među zaračenim stranama ljubavi i novca, komuniciraju, slušaju, pišu, podučavaju, a usput i nešto uštipnu za sebe sa stola bogatih (stola novca ili ljubavi,svejdeno, ta oni su prilagodljivi, zar ne? ).

Donje slike bi bile neka vrst vizualnih asocijacija za ono što iza svakih od triju vrata staoji.

Kako je već rečeno, čovjek bira prolaz kroz jedna vrata. Nekad se dogodi da je jako prometno na vratima, da se ulazi i izlazi na razna vrata, ali to su ljudi koji imaju stotinu života u jednom jedinom pa i nisu releventni  za ovu priču, jer spadaju u enedemske primjerke biljaka koje ne rastu tu pred kućom ili u vazi na balkonu.

Pa ipak, ti raritetni ljudski primjerci u sebi kriju i odgovor koja su vrata raja najrajskija. Da bi se došlo do dobrog odgovora, treba prvo postaviti i dobro pitanje.  Koliko bi nam ljubav vrijedna bila ako smo bez novca i sreće? Koliko nam je novac bitan ako nemamo ljubavi ni sreće? Koliko nam je sreća važna ako nemamo ni ljubavi ni novca? Ako nam se potrefi u životu da možemo kroz dvoja vrata ući, šta bi izabrali? Ljubav i novac, a bez sreće? Ljubav i sreću, a bez novca?  Novac i sreću, a bez ljubavi?

Pokojni Mile Dupor jednom davnom je rekao da ljudi troše sate i sate na psihijatre da bi ovi ustvrdili u kom grmu leži zec pojedine ličnosti, dok jednostavnim uvidom u horoskop sve se može detektirati vrlo brzo. Pa ću se poslužit duporovim poučkom  i otkriti toplu vodu da astrološki najrajskija vrata su ona iza kojih stoji Jupiter. Kad te Bog poljubi, sretan si, u tebe se utisne Jupiter. Po njemu si sretan sam za sebe i sreću činiš drugome, bez napora i bez da se trsiš da ti si nešto zauzvrat vrati. Sretan si jer razumiješ i znaš pa te sve muke i brige ovoga svijeta ne dotiču mnogo na osobnoj razini. Život na ovom svijetu u stalnim je ciklusima promjena, ali svaka promjena utemeljena je na sjemenu starog i već viđenog. Onako kako se čovjek pojedinac sudbinski penje stepenicama života, tako se i čovječanstvo evolucijski penje u budućnost, ali ta je budućnost već zapisana u kolektivnom iskustvu prošlosti.

Astrološki se daju komparirat znakovi i kuće sa samim aspektima. Pa bi tako kardinalni odgovarali egzaktnim aspektima, fiksni sa aplikacijskim, a promjenjivi sa separacionima. Sami aspekti svoju važnost i snagu imaju istim redoslijedom, od egzaktnih do separacionih. I kako se ovo uklapa u priču o najrajskijim vratima, jer očito je da su oni u domeni separacionih aspekata, kao najmanje bitnih i onih koji predstavljaju nešto što ne traje dugo, ili se već desilo ili to treba da se desi da bi se nešto drugo ispunilo i zaživjelo?  Ako sve premjestimo u biblijski vrt, egzaktno živimo u raju, nesvjesni ičega, jer smo pod vlašću emocija, goli i bosi. Aplikacijski nas  zavede zmija sa stabla, nudeći nešto što svoju vrijednost pokazat će u budućnosti. Počmemo koristiti volju i mašimo se za jabuku. Tada  dobijemo spoznaju i znanje sa stabla dobra i zla, bivamo prognani iz raja, sramimo se svoje golotinje, pokrivamo se smokvinim listom, prilagođavamo se novonastalim okolnostima.  Otad u nama živi sjećanje na mjesto odakle smo i kamo bi se željeli vratiti. Sjećanja su varljiva, žive u snovima, bljeskovima intuicije, u podsvjesti i stalni su izvor inspiracije za sve što kreativno činimo.  A cijela kreativnost životnog puta, od čina rođenja u nultoj točki Ovna ( ili na fizičkoj razini, u točki Ascedenta), vodi nas kroz 12 znakova i kuća horoskopa do onog završnog, do života u majčinoj utrobi, do difizije svega postojećeg što stoji u opisu znaka Ribe i 12. kuće.

Možda bi se ovo najbolje dalo oslikati kroz prizmu simbolike vode. Preko 70% tijela čovjeka jest upravo voda, jednako kao i svijeta. Postoje tzv. žive i mrtve vode. Imaju različita fizikalna svojstva u sebi i to prvenstveno zbog toga da li su na udaru Sunca ili su u mraku, među stijenama i šumama, neosunčane ili podzemne vode. Ako govorimo o rijekama, žive vode su one koje razaraju obale, šire ih dok korito ostaje sačuvano. Mrtve vode  čuvaju obale, ali produblju, to jest razaraju korito. ( Slično važi i za mora i jezera, ali  je  primjer rijeke najzorniji za objašnjenje. ) Apsoštrumfno je razvidno da žive vode možemo pripisati odnosima, a mrtve vode sudbini. No, kako znamo da čovjek ima svoj DNK, ima svoje pamćenje, ima svoje vibracije i magnetizam, apsoštrumfno je jasno da u samoj fizičkoj vodi postoje sva ta svojstva. Podijelimo li astrološki element vode na njegova tri znaka, tada bi Raku pripisali vodu kao hranu i piće ( ne postoji hrana a da u njoj nema vode, to je valjda već savladana lekcija odavno ) i najčešće je simbolizirano pojmom jezera ili izvora. Škorpion je kinetički oblik vode, ona koja protiče i simbolizira se pojmom rijeke, a u svakodnevnom životu to su sve otpadne vode, dok se tuširamo ili puštamo vodu iz vodokotlića, peremo suđe, ulice, automobile ili zalijevamo cvijeće u vrtu. To su i vode koje se koriste u raznim vidovima industrijskih postrojenja putem cjevovoda, bilo da se direktno koriste u prirodnom obliku, bilo da se pretvaraju u paru. 

Taj moment  kad voda postaje para, dolazimo do trećeg oblika vode, kojim upravlja Riba i najčešće je simboliziramo pojmom mora, kao najvećeg, a samim time i najvažnijeg resursa. U moru je, gle, i nastao prvi oblik života, upravo kroz ljubljenje Sunca, isparavanjem i stvaranjem oblaka, potom kroz kišu natapanjem suhe zemlje. Ostalo bi bilo povijest, štono se kaže. Astrološki znak Ribe u sebi ima dvije ribe koje plivaju u kontra smjeru, što je i razumljivo, jer more u sebi ima najveći resurs i mrtve i žive vode. Mrtva voda je duboko u nesvjesnom, do nje ne dopire Sunce, dok je živa ona bliže površini, do koje dopiru zrake topline života. Taj život, u obličju Sunca, čini površinu mora i njegove dubine do 200 metara živom vodom, onom koja razara i oblikuje obalu, po kojoj se plovi ,roni ili pliva, u čijim dubinama se love ribe, školjke i rakovi. Ulazi se sve više i u mrtve vode mora, putem podmornica i batiskafa, ali i eksploatacijom nafte i plina u podmorju samom. Podmornica ili batiskaf se može predočiti i kao kuća ( Rak ) pod morem, a eksploatacija nafte ili plina u domeni je Škorpiona ( cijevi, bušenje, marsijanaska penetracija ).  Kako god da okreneš, u moru i Ribama sve je zakopano, ili bolje reći utopljeno, pa tako i sva naša sjećanja, sve šifre i kodovi, energetski resursi  kolektivnog tipa

( za razliku od Djevice koja uskladištuje ono što nam stane u frižider ili na tavan, potrebito za svakodnevni osobni život ). Ili kako bi to rekao her Carl Gustav ( prezime mu znate, zar ne ), u Ribama je kolektivno nesvjesno, prošlost cijelog čovječanstva, ali i sjeme svakog budućeg života, za kojeg mislimo i želimo da nam bude bolji od prethodnog.

Tu sad dolazimo do sfere mašte i idealiziranja, kao pokretača svake buduće akcije koju ima sprovest Ovan u fizičkom obliku ( Mars, tijelo ). Kad se ideja rodi, Riba odlazi na spavanje jer više nije u njenoj nadležnosti u šta će sve inspiracija da se izrodi nakon što Ovan počme koračat svijetom; a pred njim sve ravno, ne osvrće se ni lijevo ni desno, vojnički gazi samo pravo. Muška sila i energija, puna ideala, jednostavna i čista, nekad djetinje naivna pa se sudara sa svakim na putu do cilja, i kad treba i kad ne treba. Ideali umru prije ili poslije, i to onda kad u Škorpionu Ovan shvati da ili je sam ili nas je dvoje. Na emociju ideala tada se nakalemi volja, pa se može i čekat i vraćat nazad, zaobilazit ili prepreke preskakat, a ne tek samo ludu glavu o zid razbijat. Škorpion je opasniji od Ovna, o tako mi Jupitera moga; to je slika žene, često bez ideala, stoga, ona može i sama, nije to nikakva fama. A Ovan, muško, kao muško i umre, ili se u ženu, Škorpiona, pretvori i otad pa nadalje, bol smrti (muških ideala ) kroz život u sebi nosi.

Jupiterovski rečeno, najveća sreća je u zaboravu, da ne mislimo otkuda smo došli jer sve nas u životu vodi upravo tom mjestu. Što se više udaljavamo od točke A prema točki B, to se ustvari više približavamo točki A sa one stražnje strane. Ili, šećer i kisik nam u jednoj fazi života su bitni za razvoj i rast, da bi nas poslije to dvoje hametice ubijali – šire sve čega se dotaknu, pa tako i ono loše, tumorne stanice na primjer. Voda je također jedan od bitnijih izvora nenamjernih podstrekača smrti. Šta bi onda značilo zaboraviti šećer, kisik ili vodu?  Odreći ih se,  koliko je to moguće, u termalnoj fazi.  U ribljem carstvu mora, difuzije i zaborava, jedino Sunce je nezamjenjivo.

Ono nudi i obećava neki novi život, čim  stari ode. Kad zora zarudi i egzaltirano Sunce se pojavi na obzoru, Duh iznova živi i počinje sa građenjem odnosa i stvaranjem sudbine.  Stari život zaboravi jer novi je pred tobom. Istina, na zasadima sjemena starog, ali ipak život i ipak nov.

Sličice : Matthew Barney, The Cremaster Cycle i  River of Fundament, MediumCoeli design i velikodušnost interneta