LAV – GLUMAC ILI KRALJ

Priča o njima nalik je nekom filmu (Neptun), da se svidi i osvoji druge; malo seksa pomiješanog sa nasiljem, doza komedije ubačene u pravo vrijeme i neki sretan kraj, jer pobogu, sreća prati hrabre! To bi bio Lav idealista, što u njega i ucjepljuje upravo spomenuti Neptun, koji se u njegovom znaku nalazi u padu.

U svetom trojstvu vatre života, Ovan će krčiti puteve za sebe i svih iza sebe, jer on mora uvijek biti prvi. Strijelac će, mudro sa strane, nepogrešivo dirigirati i povlačiti sve važne konce, dok će Lav, kao šef parade, upasti u prvi plan i pograbiti sve zasluge sebi. ( Ovo se fino da oslikati kroz primjer kolonijalnog osvajanja Afrike. Ovan će ratom osvojiti, Strijelac ekonomski iskorištavati jeftinim uvozom,a skupim izvozom, a Lav će biti novo božanstvo, svjetlo koje će zamijeniti dotadašnji mrak  domorodačkog poganstva i uvjeriti prisutne  da mu se priklone, pa bi mogla koja mrvica s njegovog kraljevskog stola pasti i njima u ruke. Naravno, ulizice su bile oduvijek vjerna sljedba svakoj vlasti i autoritetu.)

Zašto je tomu tako? Zato jer je on, Lav, dijete u tijelu odrasla čovjeka. U početku ga nitko ne shvaća ozbiljno, a kada počnu, tada je već kasno. Taj ne ispušta lako ono čega se dograbi. Onako kao što majka u trudnoći prvo hrani dijete u utrobi pa tek potom sebe, tako i Lav ima pravo prvokupa u životu, ili bar misli da ima.

Ipak, kao što i sunce svima sjaji, tako i Lav svima velikodušno daje. Onima koji ga vole, jer su na njegovoj strani pa ih i sam voli, ali i onima drugima, da ih ponizi i pokaže nadmoć. Sve kod ove zvjerke proizlazi iz srca, iz središta ega,i dobro i loše. S njim se teško obračunati u ringu, jedan na jedan, gdje postoje pravila i publika, jer on je igrač sistema  i vrijednosti u društvu koje prevladavaju tog trenutka. Treba probiti kordon koji ga okružuje, jer uvijek će se naći stotine razloga i jednako toliko pomagača koji će mu izaći u susret, da bi ga poljubila sreća. A ona – opet se ponavljam – prati hrabre. Jasno je kao dan, u svemu postoji neka sistemska sreća i hrabrost, a to bi označavalo nešto nalik mudrom djetetu. (Svaki roditelj će shvatit suštinu ovog pojma ako ima doma mudro dijete, neovisno o horoskopskom znaku. Ili, kako bi rekli u Dalmaciji – ma vidi ti maloga funcuta! )

Lavu je manje važno jesu li oko njega prijatelji ili neprijatelji, bitno je da nema ravnodušnih. Takvim stavom trn je u oku zavidnicima. Ali, sam je sebi kriv za to – kad zapucaš iz puške (javno iskažeš svoje mišljenje), otkrivaš svoj položaj, rekli bi cinici.  Ako Lava tko i uništi, onda je to on sam, onaj isti ego u srcu, kojim može što hoće,ali ne i dokle hoće niti sa svakim  može što hoće. Po Suncu, on je duhovno biće, ono što čovjeka vodi kroz život ka ispunjenju svoje misije, da se „zaokruži“, postane ono što već jest samim svojim rođenjem. Lavlja snaga jest želja za životom što u sjemenci biva te vremenom izrasta i cjelovitom (krug,simbol Sunca) postaje. Na tom putu mogu se dogoditi porazi i razne nedaće, ali svaki komarac, nakon što izbezumi Lava, i dalje će ostati komarac, a on Lav. Jer, ako se zagleda u svoju nutrinu, u sebe sama, shvatit će da život ide dalje. Sutra je novi dan, rekla bi vječna Scarlett O'Hara…

Lav vidi, čuje, zna ono što ga zanima, a tako postupa i sa ljudima. Kao biću svjetla, treba mu privući pažnju jer on je drugima lako privuče. Jednostavno, cijeli se unosi u što god da radi, ako voli to što radi. Dijete koje raste može postati idealist, ali i smrtno ozbiljno, pretvarajući se u starca prije vremena. Pa ipak, to djetinjasto ga čuva i u zrelijim godinama, kao što mu ozbiljnost može naškoditi u mlađim. (Parafrazirajući Ahilejev „poučak“, izvlačenje suštine mita o njemu, ono bi glasilo  - „najjači si tamo gdje si najslabiji i najslabiji tamo gdje si najjači“.) Astrološki, riječ je o odnosu Sunca i Saturna, gdje Saturn treba primarno gledati kao planet ženske energije; tek kad se nađe u svom noćnom središtu (Vodenjak), Saturn je signifikator muške energije i otvoreno prijeti Suncu u Lavu aspektom opozicije. (Nijedan planet nema snagu u sebi da uzdigne suštinu Lava, njegovo srce i ego, samo gomila njih koji ga u tome koče. Pa uz ovog muškog Saturna, koji svojim izgonom hladi srce i toplinu Lava, iz kolosjeka tračnica života izbacuje ga i Uran, kao simbol ritma života, ako mu se ne prilagodi na vrijeme i ušalta u pravi smjer. Neptun ga razvodnjava, kao voda vino, slabi mu snagu i volju, zamućuje vid, a ustvari ga potiče da otkrije i druge sfere života, postane multipraktik  i za ovostrani i onostrani svijet – gluma, televizija, politika su bogomdana vezivna tkiva za povezivanje različitih svjetova, onih vidljivih (pod suncem nebeskim) i nevidljivih (u dubinama morskim). Dakle, radi se o vanjskim faktorima, to jest planetima. No kako Lav samo sam sebe može uništit, to bi onda i neka osobna planeta morala umiješati prste u sve. Tko? Onaj koji misli i daje podlogu za donošenje odluka.

Ergo, Merkur. Obično se zbog blizine Merkura i Sunca, tzv kombusta , Merkur čini spaljenim i svi govornički i umni talenti kojeg ovaj ima, postaju izvrnuti unutar sebe sama, odnosno pod vlašću su ega i služe samo njemu i jedino njemu. To „pomračenje uma“, kad se ne vidi dobro samoga sebe, a kamoli tek onda i druge ljude, tipično je za neke Lavove kad prenaglašavaju sebe same (ja pa ja i samo ja). Za razliku od mnogih koji misle da  Merkur loše utiče kad je blizu Sunca, dok samom Lavu i ne smeta toliko, mislim da bi se dalo o tome raspravljati, jer umna pokretljivost kao svoj viši oblik, u smislu egzaltacije, bliža mi je znaku Vodenjaka kao svom odredištu, negoli Djevici kamo je tradicionalno smještaju, jer tu je Merkur već u svom noćnom, ženskom središtu. Pa bi, shodno tome, Merkur bio u padu kad se nađe u Lavu. Dobri aspekti bi sklonost brbljanju preusmjerili u nešto konstruktivno, dok bi loši na površinu (Lav, sunce,svjetlo,vidljivo sve) izvukli eventualno dobrog  vic – mahera, ali u osnovi nekog tko ne zna kad se treba ugasiti. Merkur kao planet nema spol, hermafroditan je, svačiji je i ničiji, kao što i znanje može biti i dobro i loše iskorišteno. Tradicionalno ga se smješta u simboliku pentagrama, uz alkemiju i više znanje. Sve to upućuje na jednu te istu adresu – na vremenske cikluse simbolizirane Vodenjakom i Uranom,u samo središte svega hermafroditskog. Merkur je i sposobnost prilagodbe pa stoga osobno znanje (Merkur) svoj viši oblik ima u apsolutnom znanju, koje živi u Vodenjaku/Uranu. Kako mnogi nisu u stanju pratiti ritam Uranovog života, gubeći se u „bespućima saturnijanskih zbiljnosti“ (da se malo našalim i parafraziram jednog uvaženog povjesničara, a usput i političara), to je onda Merkur jedini način da se čovjek koliko – toliko približi apsolutnom i budućem u vidu intuitivnog znanja. Uran zna i samo kaže, ne objašnjava ništa, dok Merkur ipak ima i mentalni kapacitet da verbalno izrazi znanje.)

Sunce okuplja sve planete našeg sustava pa tako i Zodijaka. Ljudi žive samo na jednom, Zemlji, te preko njezinog satelita, Mjeseca, Sunce ucjepljuje fizički život. Mjesec je stoga pasivni stvaralac života, svega onog što fizičko nije a životom se zove.

Ove zakone astronomije valjalo bi i astrološki predočiti jer  Lav, kao središnji znak vatrenog elementa, sinonim je za Sunce. Vatri se pripisuje božanski princip upravo zbog Sunca, kao praelementu, onom iz kojeg su nastala i ostala tri. Gledajući s vizure Zemlje, zrak je početak svega (ideja) iz koje slijedi želja vatre ka poniranju u dubinu vode (život), na nekoj točno određenoj točci ovoga svijeta (zemlja-materija). To bi bio Mjesečev princip, da se početak života mjeri početkom udisaja zraka (Uran). Sunčev princip bi početak života mjerio prvim otkucajem srca; dakle, dok je dijete još u majčinoj utrobi. Polazeći od Sunca kao metafizičkog Kreatora svega što živi,kao prauzroka svemu, ono u sebi ima magiju petog elementa, to jest interakcija sva četiri elementa stvara božansku iskru, a iz nje se u konačnici i definira oblik vatri kao elementu, potom i ostalima. Kreator je onozemaljsko, a što u čovjeku živi kao klica, sjeme i to baš u egu, središtu svijesti. Duša, simbolizirana Mjesecom, tek je odraz, slika, ali ne i iskra koja je zapalila (stvorila) svijet. Duhovna dimenzija  svijeta jest stvaralačka i u životu prosječnog čovjeka najbolje se vidi  oko sredine života, ulaskom u 40-e godine, u tzv zlatne godine, vrhunac života. To razdoblje astrološki simboliziraju Lav i Vodenjak, odnosno Sunce i Uran. Njih dvoje se nezaobilazno promatra u paru, kao raskršće u životu, sudaranje ili suradnja duha ovozemljskog i duha nebeskog, ega ljudskog i onog božanskog. Obje planete, Sunce i Uran, svoje egzaltacije,ushit ( a to, prevedeno, označava ono nešto kad se činiš i boljim negoli ustvari jesi, odaješ takav dojam pred drugima ) imaju u znacima marsijanske iskre; jedan u simbolici početka (Ovan), a drugi kao simbol kraja (Škorpion).

Kreator može biti bilo tko – Bog ovaj ili onaj, vanzemaljci, Karmička Duša, štagod. Ali, da smo mi ljudi, dakle nešto, stvoreni iz ničeg, to ne pije vodu niti pred žednim u pustinji. Ova kreatorska klica  u čovjeku predstavljena je upravo Suncem, pa stoga nijedna planeta niti može sve i da hoće, uzvisiti znak Lava kojem je dato da oživi ideju božanskog stvaranja. Spajanje božanskog (Sunce) i divljeg (Lav) u srcu čovjeka, daje snagu jaču od svih – nagon za životom. Taj nezajažljivi nagon stanuje u ljudskom egu i svaki Lav se nalazi pred istom kušnjom – silovati  druge samim sobom ili se podrediti zajedničkim interesima ( simbolizirano Vodenjakom i Uranom). Život je jedina konstanta za čovjeka, bio on sebično ili nesebično usmjeren. No, i smrt je sastavni dio života, ali tek kao promjena (simbolika Škorpiona). Pa kad se neka promjena i desi, ona je nalik mraku koji postoji  sve dok netko iznova ne upali svjetlo. Bez svjetla, rođenog u vatri, sve je mrtvo.

Čovjek se miješa u planove Boga (neraskidiva veza Sunca i Urana), ali važi i obrnuto, da se Bog umiješa u planove čovjeka. Rezervni Bog astrološki je prikazan planetom koja bi preuzela svojom gravitacijom cijeli sunčev sustav na sebe ako bi ,kojim slučajem, nestalo Sunca. Riječ je o Jupiteru i znaku Strijelca, u kojemu također nijedan planet nije toga vrijedan da bi ga uzvisio višeg i boljeg negoli je on sam. Jupiter predstavlja super – ego, ili nad – ego, prevazilaženje običnog ega simboliziranog Suncem i Lavom. Jupiter pokazuje put, s njim život postaje najsvrhovitiji. Stoga, ako u horoskopu tražimo Boga u nekom vidljivom i opipljivom smislu, naći ćemo ga u Jupiteru. Danju do njega možemo osobnom sviješću (Sunce) doprijeti kroz  znak Strijelca, dok noću skriven je u obliku anđela čuvara i nalazimo ga u snovima, intuiciji ili inspiraciji, svemu onome što predstavlja znak Ribe i zadnja kuća horoskopa. U kolektivno nesvjesnom nalazi se skriveni život, upravo onako kako je i život u majčinoj utrobi skriven, a ipak stvaran. Neptun bi stoga bio bog nad bogovima, a u Boga se vjeruje ili ne vjeruje, zar ne?

Kao rezime vatre  i poimanja  nje u smislu božanskog principa, ona se ne može sagledati u njezinoj srži – samoj vatri, već samo kao odraz fizičkog, mentalnog i eteričnog života. Stoga, Mars pridodajemo fizičkom, Sunce zračnom,a Jupiter vodenom elementu.

Sunčev hod kroz godinu može se opisati i kroz njegov uticaj na prirodu, posebice u značenju njegovih dostojanstava. Egzaltiran je u Ovnu, u proljeće kad sve se budi i raste. Ljeti je na vrhuncu, u Lavu, kad odmaranje i uživanje u životu najbliže je slici zaigranog djeteta, velikog ili malog svejedno je. Pad je u Vagi,u jesenjem opadanju lišća i ubiranju plodova. ( Postoji jedan mali interval u prirodi kada se sve čini čarobno i blaženo,i nebo i zemlja i ljudi. To je zbog same naravi Sunca i Venere, pod čijom je vlašću tada Sunce, koji su jako slični jedno drugome i nadopunjuju se kroz umjetnost i ljubav, obilje svega blaga kojeg čovjek stvori sebi i drugima na radost, analogno i samim znacima Lava i Vage.  Ovaj interval ima i svoju nus-pojavu – društvenost koja naginje populizmu, reći ću ti sve što želiš čuti, bit ću sve što želiš da budem i tome slično. Sve se čini ljepšim negoli u stvarnosti jest i ta ljepota savršenstva ili savršenstvo ljepote najbolje se opisuje bliskim dodirom Sunca i Venere, gdje je, slično Merkuru, Venera spaljena. Ovaj nadstvarni doživljaj ljepote života korisniji je za umjetničke kreacije dok u samim ljubavnim odnosima donosi brojne mogućnosti za lov u mutnom. )  Sve što je lijepo kratko traje pa tako brzo dođu vjetrovi i kiše, mrazovi i snjegovi, dan postaje sve kraći i mračniji i čini se da tome depresivnom razdoblju nema kraja. Čeka se promjena i to ona s neba, jedina moguća, i ta nepostojanost a istodobno i željena potreba, prikazana je kroz izgon Sunca u znaku Vodenjaka. Kako Sunce hoda kroz kalendarsku godinu, tako isto hoda i u toku dana, po istim principima.

Lavovi osobine Sunca u sebi ističu sve dane i sate u godini, za razliku od drugih znakova koji to čine tek kad im Sunce uđe u njihov znak. Jednako tako, Lavovima se sve osobine iz aviona vide, dok drugi svoje dobre strane znaju istaknut, a loše prikriti. Prestiž, autoritet, čast, velikodušnost, plemenitost, otvorenost zajedničke su osobine svim znakovima što im ih Sunce ucjepljuje. Ako bi se jednom riječju to dalo opisati, bila bi to riječ – snaga. Šta tko sa snagom radi, kako se s njom nosi, ponajprije određuju sami aspekti, više negoli znakovi i kuće u kojima se Sunce nađe. Pa tako neki svojom snagom lako se nametnu drugima i budu uspješni, drugi postanu to isto ali uz puno teškoća i prepreka koje moraju savladati, dok treći ruše sami sebe i vlastite mogućnosti zbog krivo usmjerene životne snage.

Ukoliko se radi o osobi kod koje nije naglašen znak Lava i samo Sunce, tada ta snaga života više opisuje neku drugu osobu koja predstavlja prestiž i autoritet u životu dotične osobe negoli je ona sama. Sunce je jednoobrazno, pravocrtno i nepromjenjivo te u dodiru sa bilo kojom planetom daje joj svoju vitalnost, izdržljivost, energiju, to jest osnažuje ju svojom snagom, postaje važnija negoli je bila. ( Iznimka je jedino Pluton, tzv. crno Sunce, koji se cijeli podredi Suncu, da bi ga kroz vrijeme – fiksni znakovi i planeti volje uvijek predstavljaju potencijalnu budućnost – podredio sebi, transformirao na način da ga sruši ili uzdigne na viši stupanj moći. )

slično djeluju i ostale planete iz trojstva vatre, daju život drugima, Mars fizičkom energijom, a Jupiter znanjem i mudrošću. Pa se mogu radit i planetarne križaljke. Na primjer, Sunce je dobro povezano sa Marsom, ali je ovaj u lošem odnosu sa Saturnom. U konačnici, to je užarena kombinacija volje i energije koja na silu želi dograbit neki položaj u društvu, nezajažljiva ambicija koja ide preko tuđih leševa dok na kraju i sam ne postane to isto – živi leš. Aspekt je taj koji energiju Sunca može činit dobrim ili lošim, ali uvijek je na onome tko tu energiju prima šta će s njom i činiti. Poljoprivrednicima koji iščekuju kišu, ljetna žega smeta, stvara štetu, baš kao što i turistima na moru ili izletnicima u prirodi odgovara vrijeme bez kiše.

Ako se Sunce nađe u prvom polju, dobiva izvjesne osobine Ovna i postaje izuzetno jako. Sa dobrim aspektima daje samosvijest i hrabrost kao podlogu za uspjeh čega god da se dohvati. Ako su potpuno loši, tada se osoba pretjerano nameće drugima, manipulira drugima, nije za suradnju jer je previše usmjerena na sebe. Nađe li se na suprotnoj strani horoskopa, u sedmom polju, samim položajem je oslabljeno pa se s jedne strane suprotstavlja kompromisu i suradnji s  drugima ili se vezuje uz nekog tko će osobom potpuno dominirati. S druge strane, ono što je loše za intimne odnose sa drugima, kad vlastiti ego treba podrediti drugom, može biti dobra pozicija za javne poslove i politiku jer to je idealna pozicija za inicijativu i vlastito donošenje odluka koje će se ticati i drugih ljudi. Za noćna rođenja, Sunce se najbolje osjeća kad je u petom polju; tu se može slobodno razmahat, kreativno se realizirat i samoproširit kroz ljubav ili umjetnost. Ključna riječ ovdje je – igra, a to postaje jasnije ako se zna da su Suncu uvijek na dohvatu ruke njegovi bliski pratitelji Merkur i Venera. Oni svojim talentima pospješuju svaki kreativni rad Sunca te se i sami dobro snalaze u igrama bez granica koje peto polje nudi čovjeku. Ipak, pravu narav Sunce postiže kroz dnevno rođenje i najbolje mjesto pod suncem za samo Sunce jest sam vrh neba, to jest MC i deseto polje. Tamo gdje Saturn strpljivo i polagano želi stići, Sunce se osjeća kao riba u vodi, svoj na svome, prirodni autoritet i vlast. Pa kako mu je najvažnije okružit se dobrim suradnicima da bi bio plodotvoran na vlasti, to opet u igru ulaze Merkur i Venera da svojom inteligencijom i rječitošću, kao i diplomacijom povezanom sa šarmom, lakše postane i ostane šef koji sve drži na oku. ( Sunce predstavlja svjetlo te između ostalog vlada očima, desnim kod muškaraca, lijevim kod žena. Kako 70% svih informacija čovjek u sebe prima preko osjetila vida to je onda vid primaran za ostvarivanje ambicije u životu. Moći vidjeti bolje od drugih daje odlične organizatorske sposobnosti; svakome dodijeliti najbolje mjesto od kuda će drugi i funkcionirati najbolje što mogu. Naravno, znamo svi, oko je varljivo i opasnost je u čistoj matematici da 70% nije isto što i 100% pa osvješćivanje da se ne posjeduje svevideće oko, osobu usmjerava na veze i odnose sa društvenom skupinom kojoj se pripada, da se tu traži ispomoć za osobnu nesavršenost. Tako dolazimo do jedanaestog polja, kojeg najčešće nazivamo poljem prijatelja i onih od kojih nam stiže nenadana pomoć. Sunce se tu ne ponaša najkomfornije jer svoje stavove često nameće drugima kao jedine ispravne pa lako upada u sukobe s drugima ukoliko osobnu svijest ne prevlada i usmjeri je ne društvene interese i vrijednosti. U tom slučaju, Sunce može predstavljati odličnog vođu neke društvene grupe, prvog među jednakima ili trenera kakve  sportske momčadi.

Lavovi nekad znaju biti jako naivni, ali ih ta naivnost može i spasiti katkad  od veće nevolje. I to po principu one pitalice zašto lisica nikad ne jede pijetla? Jer on svojim kukurikanjem odaje položaj gdje se nalazi strateški plijen – kokoške. Dakle, i u nesreći imaju povlašten položaj. Lav i Sunce u sebi sadrže i princip tri metamorfoze duha  o kojima je pisao Friedrich Nietzsche. U prvoj fazi je deva koja prima teret života na sebe; u drugoj je životinja lav, princip pobune i želje za uspjehom,a u trećoj je dijete i radi samo ono što želi. Ono što se najbolje vidi kod Lava i Sunca, ne znači da ne postoji i kod drugih samo zato što se to ne vidi odmah na prvu. Pa ako se Lav doima kao neko polubožanstvo, kao da je na mobitelu sa Bogom, i drugi su znakovi, samo što oni tiše pričaju – njih obično Bog sam pozove i uvijek sa skrivenog broja ( to kad im Sunce uđe u njihov solarni znak ).https://www.youtube.com/watch?v=Ldt6f7gleDI
Priča o Lavovima počela je sa glumom, a završava sa vlašću. Mudri Seneca na to bi samo mogao kazati da vladati nad sobom najveća je vlast.