AB OVO ASTROLOGICUM

Nekad davno, dok je Bog još hodao zemljom, za vrijeme služenja JNA u Tuzli, prišla mi je jedna djevojka i pitala me što sam u horoskopu. Odgovorio sam joj da nemam  pojma. Nisam je slagao. Moje poznavanje astrologije bilo je mizerno. Znao sam da postoje neki znaci, znao neka njihova imena, ali da ih je čak 12, pa ih još  točno razvrstat po datumima, za mene je bilo "špansko selo". Zatim me ona pitala za datum rođenja i kad sam joj odgovorio, oči su joj se zacaklile te je slavodobitno graknula: "Super! Lav i Strelac se idealno slažu!" Imao sam tada dojam da bi isto odgovorila i da sam nilski konj u horoskopu. Istina, poslije se ustanovilo da smo se, možda ne idealno, ali ipak jako dobro slagali. Još mnogo kasnije, spoznao sam da sam u podznaku Strelac. Danas mislim da je to bio prst sudbine, bio je to moj prvi dodir sa astrologijom, a da toga nisam bio ni svjestan. Strela koja me tad ubola i lagano puštala “otrov” u mene, zvala se Dinka. Kako se ove zgode često spominjem, morao sam je podjeliti sa vama. (Dinka, ma gdje da si, budi toplo pozdravljena!).

Drugi susret, mnogo kobniji, dogodio se u proljeće 1993. Jedna druga prijateljica, dala mi je svoju natalnu kartu i tumačenje ispisano na nekih dvadesetak stranica. Ništa joj nije bilo jasno i tražila je moju pomoć. Dotad sam o astrologiji znao nešto površno, ali ne toliko da bi ikome mogao nešto smisleno reći na tu temu. Prijateljica mi je bila jako bliska pa sam joj odlučio pomoći. A to je značilo-naučiti nešto o astrologiji. Bacio sam se u potragu za svom mogućom literaturom, a kad sam se dočepao prvih efemerida, ćutio sam se kao da sam dobio na lutriji. Započeo je krvav i rudarski posao u neveselo vrijeme: miris rata svuda u zraku oko mene, a meni glavna briga kako da se obogatim znanjem. Ne o načinu preživljavanja,što je mnogima tada bila jedina zanimacija, već o nečemu što me magnetski privlačilo i uranjalo u dubine vlastite duše.

Bila su to i neka romantična astrološka vremena. Više od dva sata posla samo da izračunam (u minutu, jasno!) sve točne pozicije kuća i planeta, pa onda "slatkoća" crtanja natalne karte. Da, tada se sve ručno računalo i ucrtavalo. I dok bih računao i poslije crtao, usput bi i razmišljao o dotičnom natalu. Ta mi je "tehnika" ostala do danas prisutna: svaki planet kao da je potez kista na bijelom platnu. Pa kad sve ucrtam, dobijem sliku. I sliku ,i "sliku". A "slika" je bilo raznih,i sličnih i dramatično različitih, i mračnih i svijetlih boja. Ali, nijedna nije ista. I falsifikator kad slika, slika svoju sopstvenu sliku.

Slikanje se nastavilo do današnjih dana. Nekad je "kist" danima mirovao, a nekad se, poradi neke zanimljive slike, na spavanje nije ni odlazilo. Slikalo se koješta i koječime, a nekako mi je najviše odgovarao "akvarel". Prozračnost i vodnjikavost.(detaljista u meni bi rekao da su za to "zaslužni" Jupiter u konjukciji sa Uranom u Vagi, u kvadratu sa Venerom u Raku).

Interenetsko doba pomalo je ubilo draž slikanja, ali se još ne predajem lako i u svakoj fotografiji nastojim vidjeti i sliku.

Mislim da bi ovo bilo dovoljno za početak našeg druženja ovdje, za koje se nadam da će svima biti ugodno i na obostranu korist, pa ću, za kraj, citirati sam kraj jednog svima znanog filma, a meni osobno i najdražeg. "Mislim da će ovo biti početak jednog divnog prijateljstva..."